"Hrvatska na približavanje država regije Europskoj uniji više gleda kao na konsolidaciju EU nego na proširenje. Naprosto, tim je zemljama mjesto u Uniji" - kaže, između ostalog, Hrvoje Marušić, pomoćnik hrvatske ministrice vanjskih i europskih poslova koji je tokom boravka u Pragu posjetio je i sjedište Radija Slobodna Europa.
U razgovoru s Mirjanom Rakelom pojašnjava zašto je teško prognozirati kada će koja od država na Balkanu postati punopravnom članicom Unije, te što sve treba uraditi da bi regionalni infrastrukturni objekti postali realnost.
RSE: Hrvatska je više od godinu dana članica EU. U poslijednje vrijeme je održano više skupova o Zapadnom Balkanu, no odnosi među državama regije i dalje su poput klackalice. Uvijek se nađe neki razlog sporenja, od toga ko je regionalni lider pa do Bunjevaca. Koji su sve to razlozi sporenja gospodine Marušiću?
Marušić: Prije svega bih rekao da Hrvatska i susjedi Hrvatske ni po čemu nisu specifikum. Ne možete naći susjeda, ne samo u Europi nego i diljem svijeta, koji nema neka otvorena pitanja sa svojim susjedima, pa tako i Hrvatska ima sa susjedima Balkanu. Ono na čemu mi ustrajavamo je da ta otvorena pitanja ne smiju opterećivati ukupne odnose. Puno je više dobrih stvari i točaka suradnje nego što ima otvorenih pitanja i to je činjenica koju također treba istaknuti. Mi nastojimo uvijek promovirati ideju da se sva otvorena pitanja moraju najprije pokušati riješiti bilateralnim razgovorima, na bilateralnim osnovama, ali ne treba bježati ni od nekih drugih rješenja, ako se u tom bilateralnom dijalogu zapne. Prema tome, to je naš pristup i naš model. Naravno da se, ako govorimo o susjedima Hrvatske, sve mora rješavati u duhu dobrosusjedskih odnosa, ali isto tako imajući na umu da su sve te zemlje europski aspiranti, te se svi moramo ponašati u duhu europskih normi i ponašanja i europskih standarda.
RSE: Proširenje EU, trebalo bi za ovaj dio kontinenta biti poticaj za promjene. Nedavni Berlinski samit je pokazao, kako je rekla njemačka kancelarka, da se od politike "jedni protiv drugih" došlo do pozicije "jedni sa drugima", posebno kada je riječ o ekonomskim investicijama. No, koliko su regionalni infrastrukturni projekti realni i koliko će doprinjeti daljnjoj normalizaciji odnosa na Zapadnom Balkanu?
Marušić: U pravu ste. Dozvolite mi da kažem da Hrvatska na približavanje regije ka EU više gleda kao na konsolidaciju EU nego na proširenje. Mi to tako doživljavamo. Naprosto, tim zemljama je mjesto u EU tako da je to konsolidacija. Na primjeru Hrvatske i drugih zemalja koje su ušle u EU vidimo koliko proces eurointegracija i pristupanja EU ima veliku transformativnu moć za društva i mi u to duboko vjerujemo. Mislim da smo mi dobar primjer kao zemlja i dalje ćemo biti aktivni u tome, da ne samo da politički podupiremo sve zemlje koje imaju evropske aspiracije, nego i vrlo konkretno.
Pitali ste za infrastrukturne projekte. Oni su izuzetno važni iz nekoliko razloga. Prije svega infrastrukturni projekti potiču gospodarske aktivnosti. Gospodarske aktivnosti su bitne jer je puno lakše konstruktivno razgovarati punog trbuha i sa perspektivom u bolje sutra. Prema tome, infrastrukturni projekti, ako ih gledamo u gospodarskom smislu, će stvoriti gospodarski rast i nova radna mjesta i utoliko će stvoriti nekakvu bazičnu pretpostavku da ljudi sjednu za sto i da se dogovore o nekim zajedničkim stvarima. Pričam čisto tehnički. Infrastrukturni projekti su toliko kompleksni i komplicirani da izgraditi jednu željeznicu ili cestu ili nešto tako veliko, vi praktično morate izgraditi pola državnih institucija.
Vi morate napraviti prostorne planove, morate imati ministarstva koja su sposobna napisati pravni okvir za infrastrukturne projekte i biti sposobni ih implementirati. Vi morate naučiti pripremati projekte na jedan drugačiji način nego što se na tim prostorima uobičajeno radilo. Vi morate biti u stanju to i financirati, prema tome i sa te tehničke strane ti veliki infrastrukturni projekti pomažu izgradnji države.
RSE: Zemlje regije su na različitim razinama približavanja EU. Po Vašoj procjeni, koje su realne vremenske opcije u odnosu na Srbiju, Crnu Goru, BiH, Makedoniju i Kosovo?
Marušić: Vrlo je nezahvalno govoriti o vremenima. Iako se zna da je postupak pristupanja iznimno zahtjevan, metodološki je vrlo jasno definiran, vrlo artikuliran, vrlo jasno su postavljeni ciljevi pred zemlje, koji su isti, a to je članstvo u EU, ipak svaka zemlja ima svoje specifičnosti i nemoguće je prognozirati kada će koja zemlja ispuniti kriterije. Zaista je nemoguće, prema tome, ja uopće ne bih govorio o vremenima. Ono što je vrlo bitno je da se svim zemljama, bez iznimke, na isti način pomaže i da ih se potiče, ali i da se mjere i individualni dosezi pojedinih zemalja u času kada su kriteriji ispunjeni, bez obzira koliko oni bili strog. Mi smo uvijek zastupali stav da ukoliko se neki kriterij ispuni da se tada zemlja mora smatrati spremna barem u tom dijelu za članstvo.
RSE: Vezano uz to, EU je dobila novo vodstvo. Kako će se ono odnositi prema Balkanu i da li će zastati politika proširenja?
Marušić: Mi mislimo da neće i ne da mislimo nego smo se i u proteklom vremenu zalagali, naročito od kada smo pristupili EU, Hrvatska je bila vrlo glasan zagovornik, iako ne jedini, ali vjerojatno najglasniji zagovornik da proširenje mora ostati veoma visoko na listi prioriteta EU i u novom sazivu Europske komisije.
Postojali su određeni znakovi zamora u državama članicama, a rekao bih i među državama koje imaju europske aspiracije, međutim mislim da smo sada to prevladali. To je vidljivo po tome što se održao niz konferencija i sastanaka na veoma visokoj razini upravo na temu Zapadnog Balkana.
Podsjetiću da je i naš Croatia forum u Dubrovniku bio posvećen ovoj temi. Dogodio se i sastanak u Berlinu. Znači, to su sve znakovi da države članice i EU kao takva prepoznaje važnost proširenja i ostavlja ga visoko na listi prioriteta, uostalom i u novoj sturkturi Komisije, jedna od općih uprava je zadržala u svom nazivu i proširenje. Prema tome uspjeli smo da proširenje ostane na radaru Europske komisije.
RSE: Ukrajinska kriza je pokazala da je Bruxelles, ipak, prespor kada treba zaustaviti neki konflikt, ali i nejedinstven kada treba provesti sankcije prema Moskvi zbog upletenosti Rusije u dezintegraciju jedne suverene države. Kakvi su mehanizmi uniji na raspolaganju?
Marušić: Prije svega, moramo se svi sjetiti toga da je EU nastala na koncenzusu i funkcionira na principu temelja koncenzusa. To je u nekim slučajevima možda presporo, ali u biti jedino ispravno. Bez koncenzusa se ne mogu važne odluke donositi i u slučaju Ukrajine su se, ipak, donijele sve relevantne i važne odluke. Mehanizmi, pogotovo što se tiče podrške zemljama u tranziciji, poput Ukrajine, su brojne. Financijske, tehničke, znači možete poslati stručnjake, možete poslati financijsku pomoć, to se sa Ukrajinom sve radi.
Isto tako EU i sve njene države članice mogu biti i facilitator nekog dijaloga među stranama koje su suprotstavljene. Imamo i instrumente koji se nerado koriste, ali su nakada nužni, a to su restruktivne mjere prema onim zemljama koje smatramo da izlaze iz okvira međunarodog prava i koje se možda upliću u unutarnje stvari drugih država. To je u ovom slučaju primijenjeno i u slučaju Rusije. Te mjere nikome ne donose dobro. Nažalost, oštećene su sve strane, prema tome, ono što Hrvatska zajedno sa svim drugim zemljama članicama zadržava kao temeljnu poziciju je da se stvari moraju rješavati dijalogom, prvenstveno, odnosno bezuvjetno, unutar okvira suvereniteta i teritorijalnog integriteta Ukrajine i u skladu sa međunarodnim pravom.
RSE: Zbog čega je u Hrvatskoj nastala tolika vika što je Hrvatska dio međunarodne koalicije za borbu protiv "Islamske države"?
Marušić: Ne bih rekao da je nastala velika vika. Javnost je zainteresirana, to su važne stvari. Hrvatska kao članica EU i NATO-a će se apsolutno uključiti u sve napore u borbi protiv međunarodnog terorizma. Možda je trebalo samo malo više informacija, ali te informacije su sada pružene, prema tome neće biti puno vike oko toga. Mislim da smo u tome svi složni da se protiv međunarodnog terorizma treba boriti svim sredstvima.