Dva predsjednika Republike Srpske, jedan bivši - drugi sadašnji, ali obojica s istom političkom retorikom o počecima rata u Bosni i Hercegovini. Tijekom iskaza na suđenju Radovanu Karadžiću, Milorad Dodik je potvrdio optuženom teze obrane o muslimanskom ekstremizmu koji je doveo do rata, osporavajući da se to dogodilo zbog politike Srpske demokratske stranke, SDS-a.
Dodik je naglasio kako nikad kao opozicijski zastupnik u Skupštini bosanskih Srba - nije čuo za planove etničkog čišćenja i preuzimanja općina, odnosno za Karadžićev nalog – zločinačkog poduhvata protjerivanja nesrpskog stanovništva o čemu govori optužnica.
Nakon što se srdačno pozdravio i izljubio s Karadžićem prije ulaska sudaca, Dodik je u haškoj sudnici ustvrdio - kako ne bi bilo zločina nad bošnjačkim stanovništvom da ono nije podržavalo vojne aktivnosti ekstremista iz svoje nacionalne zajednice.
Tamo gdje se to nije dogodilo, nije bilo ni problema, naveo je Dodik, spominjući svoje rodno mjesto Laktaši – u kojem je prema vlastitim riječima, s lokalnom srpskom jedinicom (kao zapovjednik vojne policije) spriječio obračun sa (civilima) Bošnjacima polovicom 1992. godine.
„Činjenica je da tamo, gdje nisu bili naoružani i gdje nisu podržavali vojne akcije – muslimani nisu dirani. Jer nigdje tamo nije moglo biti ni naći elemente sukoba ili zločina nad njima“, ustvrdio je sadašnji predsjednik RS.
Kao i Karadžić - i Dodik je naveo da sva odgovornost za krvavi rat koji je odnio stotinu tisuća života – leži na Stranci demokratske akcije, SDA i prvom predsjedniku nezavisne Bosne i Hercegovine Aliji Izetbegoviću.
„Moje uvjerenje je da je Alija Izetbegović u to vrijeme predano radio na afirmaciji svoje ranije napisane „Islamske deklaracije“ koja je tražila uvođenje društva s islamskim vrijednostima, šerijatom. I on je to jasno napisao u svojoj deklaraciji....ranije“, objasnio je svoj stav svjedok obrane koji je inače i na Haškom sudu ustvrdio da je bio SDS-u opozicija, kako za vrijeme rata tako i sada.
Osipanje drvlja i kamenja po drugoj strani kako bi se opravdali potezi vlasti bosanskih Srba koji su doveli do zločina - izazvalo je i prigovor haškog tužiteljstva. Pri tome je pak svjedok Dodik otkrio svoj karakter i udijelio nekoliko lekcija glavnom tužitelju u slučaju – Alanu Tiegeru.
„Gospodine Tieger ja imam dovoljno vremena i došao sam ovdje da govorim. Ja sam pozvan na ovaj sud i nemojte me prekidati jer je kontekst o kojem ja govorim važan za razumijevanje djelovanja Skupštine (RS)“, usprotivio se prigovoru Dodik.
Što je Dodik govorio 10 godina prije
Nakon što je pokušao skinuti odgovornost Karadžića kao predsjednika za djelovanje vlasti, prebacujući ju pri tom na Skupštinu bosanskih Srba – Dodika je haško tužiteljstvo suočilo s brojnim zločinima pri formiranju entiteta kojem je on trenutno na čelu.
Naime Dodik je želio prikazati kako Karadžić nije bio autoritativan vođa kojeg su svi slušali, navodeći da su sve njegove odluke i naređenja bili u skladu s odlukama Skupštine RS (parlamenta). Uz to je ustvrdio da udruženi zločinački poduhvat za koji se Karadžić tereti ne postoji, dodatno optužujući haško tužiteljstvo za pristranost – jer optužuje samo Srbe.
Pri tom ga je tužitelj Tieger podsjetio na njegov haški iskaz kao svjedoka tužiteljstva u postupku protiv Radoslava Brđanina 2003.godine. U njemu je naveo - kako se nikakve važnije odluke nisu donosile mimo vrha SDS-a, kojeg je vodio Karadžić te da su članovi stranke, koji se s njima nisu slagali - bili marginalizirani.
„Ja ovo nisam autorizirao i možete to koristiti kako hoćete?“, ljutito je više puta ponovio Dodik da bi nakon inzistiranja tužiteljstva svađalački izjavio – da potvrđuje sve što je rekao na suđenju Brđaninu.
„Cijenim to“, odvratio je Tieger.
Dodik je inače tijekom glavnog iskaza spomenuo kako je on bio jedan od političara bosanskih Srba koji je 1992. godine nagovarao Mevludin Sejmenović, predstavnika SDA iz Prijedora – da stupi u Skupštinu RS.
Spomenuti Sejmenović je tijekom više haških suđenja kao svjedok tužiteljstva opisao brojne zločine nad građanima nesrpske nacionalnosti i zatočeništvo u logorima kroz koje je i sam prošao.
Iz Omarske su ga, prema iskazu, nakon brutalnog premlaćivanja odveli u Banja Luku gdje mu je Karadžić osobno rekao da će mu nabaviti odijelo kako bi mogao otići u Skupštinu. Njegovim odlaskom u Skupštinu, vlasti bosanskih Srba željele su joj dati „multietnički“ karakter i osporiti optužbe iz međunarodne zajednice.
„Pristao je pa je odustao“, izjavio je Dodik spominjući Sejmenovića.
Dodik je spomenuo i kako je imao vremena pružiti duži (cjelodnevni) iskaz budući da ga je u zračnoj luci čekao vladin avion pa nije morao nikud žuriti.
Suđenje će se nastaviti u srijedu novim iskazom svjedoka Karadžićeve obrane.
Dodik je naglasio kako nikad kao opozicijski zastupnik u Skupštini bosanskih Srba - nije čuo za planove etničkog čišćenja i preuzimanja općina, odnosno za Karadžićev nalog – zločinačkog poduhvata protjerivanja nesrpskog stanovništva o čemu govori optužnica.
Nakon što se srdačno pozdravio i izljubio s Karadžićem prije ulaska sudaca, Dodik je u haškoj sudnici ustvrdio - kako ne bi bilo zločina nad bošnjačkim stanovništvom da ono nije podržavalo vojne aktivnosti ekstremista iz svoje nacionalne zajednice.
Tamo gdje se to nije dogodilo, nije bilo ni problema, naveo je Dodik, spominjući svoje rodno mjesto Laktaši – u kojem je prema vlastitim riječima, s lokalnom srpskom jedinicom (kao zapovjednik vojne policije) spriječio obračun sa (civilima) Bošnjacima polovicom 1992. godine.
„Činjenica je da tamo, gdje nisu bili naoružani i gdje nisu podržavali vojne akcije – muslimani nisu dirani. Jer nigdje tamo nije moglo biti ni naći elemente sukoba ili zločina nad njima“, ustvrdio je sadašnji predsjednik RS.
Kao i Karadžić - i Dodik je naveo da sva odgovornost za krvavi rat koji je odnio stotinu tisuća života – leži na Stranci demokratske akcije, SDA i prvom predsjedniku nezavisne Bosne i Hercegovine Aliji Izetbegoviću.
„Moje uvjerenje je da je Alija Izetbegović u to vrijeme predano radio na afirmaciji svoje ranije napisane „Islamske deklaracije“ koja je tražila uvođenje društva s islamskim vrijednostima, šerijatom. I on je to jasno napisao u svojoj deklaraciji....ranije“, objasnio je svoj stav svjedok obrane koji je inače i na Haškom sudu ustvrdio da je bio SDS-u opozicija, kako za vrijeme rata tako i sada.
Osipanje drvlja i kamenja po drugoj strani kako bi se opravdali potezi vlasti bosanskih Srba koji su doveli do zločina - izazvalo je i prigovor haškog tužiteljstva. Pri tome je pak svjedok Dodik otkrio svoj karakter i udijelio nekoliko lekcija glavnom tužitelju u slučaju – Alanu Tiegeru.
„Gospodine Tieger ja imam dovoljno vremena i došao sam ovdje da govorim. Ja sam pozvan na ovaj sud i nemojte me prekidati jer je kontekst o kojem ja govorim važan za razumijevanje djelovanja Skupštine (RS)“, usprotivio se prigovoru Dodik.
Što je Dodik govorio 10 godina prije
Nakon što je pokušao skinuti odgovornost Karadžića kao predsjednika za djelovanje vlasti, prebacujući ju pri tom na Skupštinu bosanskih Srba – Dodika je haško tužiteljstvo suočilo s brojnim zločinima pri formiranju entiteta kojem je on trenutno na čelu.
Naime Dodik je želio prikazati kako Karadžić nije bio autoritativan vođa kojeg su svi slušali, navodeći da su sve njegove odluke i naređenja bili u skladu s odlukama Skupštine RS (parlamenta). Uz to je ustvrdio da udruženi zločinački poduhvat za koji se Karadžić tereti ne postoji, dodatno optužujući haško tužiteljstvo za pristranost – jer optužuje samo Srbe.
Pri tom ga je tužitelj Tieger podsjetio na njegov haški iskaz kao svjedoka tužiteljstva u postupku protiv Radoslava Brđanina 2003.godine. U njemu je naveo - kako se nikakve važnije odluke nisu donosile mimo vrha SDS-a, kojeg je vodio Karadžić te da su članovi stranke, koji se s njima nisu slagali - bili marginalizirani.
„Ja ovo nisam autorizirao i možete to koristiti kako hoćete?“, ljutito je više puta ponovio Dodik da bi nakon inzistiranja tužiteljstva svađalački izjavio – da potvrđuje sve što je rekao na suđenju Brđaninu.
„Cijenim to“, odvratio je Tieger.
Dodik je inače tijekom glavnog iskaza spomenuo kako je on bio jedan od političara bosanskih Srba koji je 1992. godine nagovarao Mevludin Sejmenović, predstavnika SDA iz Prijedora – da stupi u Skupštinu RS.
Spomenuti Sejmenović je tijekom više haških suđenja kao svjedok tužiteljstva opisao brojne zločine nad građanima nesrpske nacionalnosti i zatočeništvo u logorima kroz koje je i sam prošao.
Iz Omarske su ga, prema iskazu, nakon brutalnog premlaćivanja odveli u Banja Luku gdje mu je Karadžić osobno rekao da će mu nabaviti odijelo kako bi mogao otići u Skupštinu. Njegovim odlaskom u Skupštinu, vlasti bosanskih Srba željele su joj dati „multietnički“ karakter i osporiti optužbe iz međunarodne zajednice.
„Pristao je pa je odustao“, izjavio je Dodik spominjući Sejmenovića.
Dodik je spomenuo i kako je imao vremena pružiti duži (cjelodnevni) iskaz budući da ga je u zračnoj luci čekao vladin avion pa nije morao nikud žuriti.
Suđenje će se nastaviti u srijedu novim iskazom svjedoka Karadžićeve obrane.
