Nakon propasti aprilskog paketa, izmještanje političkog odlučivanja izvan demokratskih procedura i institucija postala je karakteristika političkog života u BiH. O strateškim državnim pitanjima, poput pravosuđa ili izbornog zakona, razgovara se i odlučuje na sastanicima čak ne više vladuće šestorke već lidera dvije partije: SNSD-a i SDP-a. Intelektulana javnost slaže se kako su institucije sistema obezglavljene i da je u BiH na snazi filozofija jednopartijskog sistema.
Predsjednik Socijaldemokratske unije Nermin Pećanac pozvao je u srijedu prvog čovjeka SDP-a Zlatka Lagumdžiju da odstupi sa svih funkcija na kojima se nalazi. Kao razlog naveo je pregovore SDP-a sa SNSD-om o, kako je kazao, strateškim državnim pitanjima o kojima može da raspravlja i donosi odluke samo Parlament:
„Dva čovjeka ne mogu odlučivati. Oni nemaju mandat, nemaju ni glasove da govore u ime svih nas i da donose odluke u ime sviju nas. S ovog mjesta pozivam Zlatka Lagumdžiji da, ako se ne odrekne ovakvog načina, je najbolje da da ostavku. Što više njih dvojica razgovaraju, izgleda da je sve manje i manje Bosne i Hercegovine.“
Kolika je zapravo danas moć u rukama dva politička lidera u BiH najbolje govori izjava Bože Ljubića, prvog čovjeka HDZ-a 1990, kako sastanka vladajuće šestorke neće biti sve dok Dodik i Lagumdžija ne definiraju međusobne odnose. Od toga će ovisiti rad parlamentarne većine i rekonstrukcija Vijeća minstara, ali i niz drugih važnih pitanja, poput reforme pravosuđa, izbornog zakona, vanjskotrgovinske komore BiH.
Profesor na banjalučkom Univerzitetu Mladen Miroslavljević kaže:
„Ja ne znam nijednu državu u kojoj se lideri stranaka unutar nje šetaju od mjesta do mjesta i dogovaraju se o najbitnijim pitanjima te države. Ne znam da se to ni u polunormlanim državama događa, a pogotovo ne u onim normalnim.“
Za Đorda Vukovića, političkog analitičara, mnogo je važnije pitanje koliko je danas BiH uopće funkcionalna država i da li instucije mogu da rješavaju ključna pitanja u BiH:
„Naravo da je nefunkcionalna kada se iz organa, koji treba da razmatraju sudobonosna pitanja i odlučuju, to premješta u kafane i svodi na dva čovjeka, ili tri, koji su, uzgred, vrlo nedosljedni u svojoj politici - što se vidi i po izjavama jednog i drugog lidera u posljednjih dva mjeseca, od zavjeta da neće jedan s drugim, ili nekih megalomanskih ambicija od tih razgovora, do odricanja samog sebe i sakrivanja iza nekih tobož državnih tajni. To se dugoročno odražava i na nepovjerenje građana ne samo u pomenute lidere već i u same institucije i u proces političkog odlučivanja itd.“
Politička nedosljednost proteklih godina koštala je BiH mnogih važnih odluka, koje nije donijela. S druge strane zaradi političkih funkcija i vlasti, rađeni su kompromisi najmanje u interesu upravo jačanja sistema. Prof. ustavnog prava Omer Ibrahimagić navodi primjer imenovanja sudaca i tužitelja, oko kojeg, navodno, već postaji dogovor dva lidera, koje bi umjesto Visokog sudskog i tužilačkog vijeća trebali birati entitske skupštine, što je pravna elita u BiH ocijenila udarom na neovisnost pravosuđa. Prijedlog koji je došao iz SNSD-a navodno je bila cijena Lagumdžijinog ostanka u Ministarstvu vanjskih poslova, odnosno povlačenje zahtjeva ove stranke za njegovom smjenom:
„Državne institucije ne mogu funkcionirati i ne mogu preuzeti svoju odgovornost pred ustavom i pred zakonom ukoliko njihovi šefovi stranaka diktiraju parlamentarcima za šta će se zalagati. A takav nam je sistem napravljen od strane međunarodne zajednice, jer to je ustvari vraćanje na jedan sistem koji smo mi preživjeli u ranijem sistemu, za vrijeme socijalističke Jugoslavije, odnosno BiH.“
Političko stanje u kojem se odluke o vitalnim nacionalnm pitanjima donose na sastancima šestorke, ili pak dvojice lidera, u ovom slučaju SNSD-a i SDP-a, Ibrahimagić ocjenjuje psihologijom jednopartijskg sistema u kojem su političke stranke uzurpirale funkciju države.
Đorđe Vuković, politički anlitičar, dodaje:
„To više nije partiokratija. Nikad se nije radilo na jačanju institucija ni na državnom, ni na entitetskim nivoima.“
Nakon propasti aprilskog paketa, izmještanje političkog odlučivanja izvan demokratskih procedura i institucija postala je karakteristika političkog života u BiH, što predstvlja opasnost za cjelokupan demokratski život političke zajednice kakva je BiH, kaže Asim Mujkić, prof. sa sarajevskog Fakulteta političkih nauka. U tome posebnu uloga ima i međunarodna zajednica.
„U tome je posebno poražavajuće učešće međunarodne zajednice u ohrabrivanju, podršci takvoj vrsti vaninstituicionalnog, suštinski nedemokratskog načina. Pazite, to su ljudi manje-više bez legitimiteta za te stvari. To je naprosto nedopustivo. I volio bih svakom od tih evropskih poslanika koji dođe i to podržava da mu preporučim da mu se to u njegovoj državi isto tako radi“, zaključuje Mujkić.
Predsjednik Socijaldemokratske unije Nermin Pećanac pozvao je u srijedu prvog čovjeka SDP-a Zlatka Lagumdžiju da odstupi sa svih funkcija na kojima se nalazi. Kao razlog naveo je pregovore SDP-a sa SNSD-om o, kako je kazao, strateškim državnim pitanjima o kojima može da raspravlja i donosi odluke samo Parlament:
„Dva čovjeka ne mogu odlučivati. Oni nemaju mandat, nemaju ni glasove da govore u ime svih nas i da donose odluke u ime sviju nas. S ovog mjesta pozivam Zlatka Lagumdžiji da, ako se ne odrekne ovakvog načina, je najbolje da da ostavku. Što više njih dvojica razgovaraju, izgleda da je sve manje i manje Bosne i Hercegovine.“
Kolika je zapravo danas moć u rukama dva politička lidera u BiH najbolje govori izjava Bože Ljubića, prvog čovjeka HDZ-a 1990, kako sastanka vladajuće šestorke neće biti sve dok Dodik i Lagumdžija ne definiraju međusobne odnose. Od toga će ovisiti rad parlamentarne većine i rekonstrukcija Vijeća minstara, ali i niz drugih važnih pitanja, poput reforme pravosuđa, izbornog zakona, vanjskotrgovinske komore BiH.
Profesor na banjalučkom Univerzitetu Mladen Miroslavljević kaže:
„Ja ne znam nijednu državu u kojoj se lideri stranaka unutar nje šetaju od mjesta do mjesta i dogovaraju se o najbitnijim pitanjima te države. Ne znam da se to ni u polunormlanim državama događa, a pogotovo ne u onim normalnim.“
Za Đorda Vukovića, političkog analitičara, mnogo je važnije pitanje koliko je danas BiH uopće funkcionalna država i da li instucije mogu da rješavaju ključna pitanja u BiH:
„Naravo da je nefunkcionalna kada se iz organa, koji treba da razmatraju sudobonosna pitanja i odlučuju, to premješta u kafane i svodi na dva čovjeka, ili tri, koji su, uzgred, vrlo nedosljedni u svojoj politici - što se vidi i po izjavama jednog i drugog lidera u posljednjih dva mjeseca, od zavjeta da neće jedan s drugim, ili nekih megalomanskih ambicija od tih razgovora, do odricanja samog sebe i sakrivanja iza nekih tobož državnih tajni. To se dugoročno odražava i na nepovjerenje građana ne samo u pomenute lidere već i u same institucije i u proces političkog odlučivanja itd.“
Politička nedosljednost proteklih godina koštala je BiH mnogih važnih odluka, koje nije donijela. S druge strane zaradi političkih funkcija i vlasti, rađeni su kompromisi najmanje u interesu upravo jačanja sistema. Prof. ustavnog prava Omer Ibrahimagić navodi primjer imenovanja sudaca i tužitelja, oko kojeg, navodno, već postaji dogovor dva lidera, koje bi umjesto Visokog sudskog i tužilačkog vijeća trebali birati entitske skupštine, što je pravna elita u BiH ocijenila udarom na neovisnost pravosuđa. Prijedlog koji je došao iz SNSD-a navodno je bila cijena Lagumdžijinog ostanka u Ministarstvu vanjskih poslova, odnosno povlačenje zahtjeva ove stranke za njegovom smjenom:
„Državne institucije ne mogu funkcionirati i ne mogu preuzeti svoju odgovornost pred ustavom i pred zakonom ukoliko njihovi šefovi stranaka diktiraju parlamentarcima za šta će se zalagati. A takav nam je sistem napravljen od strane međunarodne zajednice, jer to je ustvari vraćanje na jedan sistem koji smo mi preživjeli u ranijem sistemu, za vrijeme socijalističke Jugoslavije, odnosno BiH.“
Političko stanje u kojem se odluke o vitalnim nacionalnm pitanjima donose na sastancima šestorke, ili pak dvojice lidera, u ovom slučaju SNSD-a i SDP-a, Ibrahimagić ocjenjuje psihologijom jednopartijskg sistema u kojem su političke stranke uzurpirale funkciju države.
Đorđe Vuković, politički anlitičar, dodaje:
„To više nije partiokratija. Nikad se nije radilo na jačanju institucija ni na državnom, ni na entitetskim nivoima.“
Nakon propasti aprilskog paketa, izmještanje političkog odlučivanja izvan demokratskih procedura i institucija postala je karakteristika političkog života u BiH, što predstvlja opasnost za cjelokupan demokratski život političke zajednice kakva je BiH, kaže Asim Mujkić, prof. sa sarajevskog Fakulteta političkih nauka. U tome posebnu uloga ima i međunarodna zajednica.
„U tome je posebno poražavajuće učešće međunarodne zajednice u ohrabrivanju, podršci takvoj vrsti vaninstituicionalnog, suštinski nedemokratskog načina. Pazite, to su ljudi manje-više bez legitimiteta za te stvari. To je naprosto nedopustivo. I volio bih svakom od tih evropskih poslanika koji dođe i to podržava da mu preporučim da mu se to u njegovoj državi isto tako radi“, zaključuje Mujkić.