Na Sedmom kongresu bh. dijaspore, koji je završen u nedjelju u Sarajevu, između ostalog razgovaralo se o mogućnostima ulaganja u privredu BiH, koja zbog komplikovane procedure polako gubi potencijalne ulagače. Još poraznije je što država ne pokazuje dovoljno pažnje prema mladoj generaciji, koja bi mogla biti najbolji ambasador BiH u svijetu, zapostavljajući značaj dopunske nastave na maternjem jeziku. Mladi tako zaboravljaju jezik, kulturu i običaje svoje domovine.
Dijaspora je jedan od najznačajnijih investitora u BiH. Samo prošle godine putem doznaka slilo se tri milijarde i 300 hiljada kovertibilnih maraka. Međutim, ulaganja u privredu i razvoj se ne ostvaruju željenim tempom zbog komplikovane procedure, kaže Anes Cerić, sekretar Svjetskog saveza bh. dijaspore:
„Poslovna klima i uslovi za ulaganje su ovdje jako komplikovani. Ako uzmete samo registraciju preduzeća u BiH da se počne sa poslovanjem, konkretno u Sarajevu ima 12 procedura, i to traje 52 dana. U Makedoniji se to uradi za tri dana i mnogo je jeftinije. I onda nekoga ubijediti da dođe ovdje i da ulaže u BiH je jako teško.“
Doznake bh. dijaspore čine 18 posto bruto domaćeg proizvoda (GDP-a) - a iznos od preko tri milijarde ponavlja se godinama, nedavno je izjavio guverner Centralne banke BiH Kemal Kozarić:
„Možemo reći da imamo stabilan priliv sredstava po osnovu doznaka iz inozemstva, i to je ustvari najznačajnija komponenta koja zatvara deficit tekućih računa u BiH.“
Anes Cerić ističe kako su godinama tražili formiranje ministarstva za dijasporu, drugačiji sistem glasanja na izborima, koji je za njih jako komplikovan. Ovi i drugi neostvareni zahtjevi, ipak, nisu prepreka za bh. građane, koji žele čvršće veze sa svojom domovinom:
„Dijaspora je najveći ulagač u BiH, i pored tog što nemamo čak ni zakona o dijaspori, da ne govorimo o nekim drugim stvarima. Mi kao Svjetski savez dijaspore BiH nastojimo da još poboljšamo tu saradnju, a naravno da apeliramo na vlasti i institucije u BiH da se taj zakonski okvir za dijasporu unaprijedi.“
Dvije Bosne i Hercegovine
Bh. dijaspora broji dva miliona ljudi, što je 50 posto ukupnog stanovništva koje BiH danas ima. Praktično, postoje dvije Bosne i Hercegovine, koje nikako da se sretnu na pravi način. Želimo kvalitetniju povezanost sa domovinom, naglašava dosadašnji predsjednik Glavnog odbora Svjetskog saveza dijaspore BiH Zaim Pašić:
„Dva miliona bh. građana koji su izvan BiH želi da imaju dobar kontakt i odnos, što pokazuju iz dana u dan, međutim, još nismo došli na nivo da je ta saradnja onakva kakva treba biti, ali mislim da je došlo vrijeme da možda ovi novi političari koji dođu nakon izbora posvete pažnju bh. dijaspori. Mi smo treća zemlja u svijetu po broju dijaspore u odnosu na broj stanovnika u našoj državi. Znači da je to ogroman kapacitet. Naši ljudi su se već odavno snašli u zemljama u kojima žive u svijetu i jako puno mogu pomoći.“
BiH polako gubi dio svoje dijaspore, posebno među najmlađim koji se sve više osjećaju kao Nijemci, Holanđani, Austrijanci, Englezi, a manje kao Bosanci i Hercegovci, ističe Haris Halilović, koji se godinama bavi problematikom dopunskih škola:
„Mi smo u Njemačkoj napravili jedan iskorak u tom cilju, osnovali 26 bosanskih dopunskih škola. Rukovodili smo se činjenicom koja kaže: ako jedan narod izgubi svoj jezik, on gubi jedan od glavnih temelja svog identiteta i, ustvari, taj narod nestaje. Pokušavamo da ne dozvolimo da BiH izgubi jedan ogroman dio svoga stanovništva, posebno mlađe generacije.“
Halilović takođe kaže da se u Njemačkoj za brojne doseljeničke grupe, odnosno za očuvanje jezika, kulture i običaja, brinu njihove zemlje porijekla:
„Većina zemalja pobrinula se, shvatila je značaj dopunskog obrazovanja, jer ako učestvuju u tome da sačuva identitet svojih ljudi van matičnih država, ona zauvijek veže te ljude za domovinu.“
Novoizabrani predsjednik Svjetskog saveza dijaspore BiH Hasan Šehović, kao dva najzanačajnija zadatka u budućem radu navodi:
„To je povećanje budžeta Svjetskog saveza dijaspore BiH prije svega iz evropskih država i iz grantova u državama u kojima boravimo. Mi smo jedna ozbiljna, respektabilna organizacija, ali moramo pojačati finansijski faktor. Druga stvar bila je naša strategija razvoja Svjetskog saveza dijaspore, koju smo prije dvije godine u Londonu na sastanku usvojili, koji treba dovesti na evropski nivo, a to je otvaranje kaneclarije u Briselu sa par profesionalaca koji će biti u neposrednom kontaktu s evropskim parlamentarcima i sa institucijama EU, tako da bismo mogli direktno učestvovati u fondovima, prezentirati svoje projekte i na taj način se još bolje oragnizirati.“
Bh. dijaspora je među prvima reagovala i uputila pomoć za stanovnike poplavljenih područja. U pripremi su i nove poslovne konferencije o tome kako pomoći privredi. A šta možemo mi iz zemlje matice učiniti i kako se odnositi prema zemljacima rasutim širom svijeta? Možda je najbolje prenijeti poruku guvernera Centralne banke Kemala Kozarića:
„Ne samo da ih doživljavamo kao pošiljaoce novca nego da pokušamo da ih animiramo da budu investitori, da transferišu znanje i neku novu poslovnu logiku, neke nove navike, što bi bilo mnogo korisnije. Naravno da bi se to sve desilo, preduslov svih uslova: jako je teško nekoga zvati da investira dok ne budemo imali stabilniju političku situaciju.“
Dijaspora je jedan od najznačajnijih investitora u BiH. Samo prošle godine putem doznaka slilo se tri milijarde i 300 hiljada kovertibilnih maraka. Međutim, ulaganja u privredu i razvoj se ne ostvaruju željenim tempom zbog komplikovane procedure, kaže Anes Cerić, sekretar Svjetskog saveza bh. dijaspore:
„Poslovna klima i uslovi za ulaganje su ovdje jako komplikovani. Ako uzmete samo registraciju preduzeća u BiH da se počne sa poslovanjem, konkretno u Sarajevu ima 12 procedura, i to traje 52 dana. U Makedoniji se to uradi za tri dana i mnogo je jeftinije. I onda nekoga ubijediti da dođe ovdje i da ulaže u BiH je jako teško.“
Doznake bh. dijaspore čine 18 posto bruto domaćeg proizvoda (GDP-a) - a iznos od preko tri milijarde ponavlja se godinama, nedavno je izjavio guverner Centralne banke BiH Kemal Kozarić:
„Možemo reći da imamo stabilan priliv sredstava po osnovu doznaka iz inozemstva, i to je ustvari najznačajnija komponenta koja zatvara deficit tekućih računa u BiH.“
Anes Cerić ističe kako su godinama tražili formiranje ministarstva za dijasporu, drugačiji sistem glasanja na izborima, koji je za njih jako komplikovan. Ovi i drugi neostvareni zahtjevi, ipak, nisu prepreka za bh. građane, koji žele čvršće veze sa svojom domovinom:
„Dijaspora je najveći ulagač u BiH, i pored tog što nemamo čak ni zakona o dijaspori, da ne govorimo o nekim drugim stvarima. Mi kao Svjetski savez dijaspore BiH nastojimo da još poboljšamo tu saradnju, a naravno da apeliramo na vlasti i institucije u BiH da se taj zakonski okvir za dijasporu unaprijedi.“
Dvije Bosne i Hercegovine
Bh. dijaspora broji dva miliona ljudi, što je 50 posto ukupnog stanovništva koje BiH danas ima. Praktično, postoje dvije Bosne i Hercegovine, koje nikako da se sretnu na pravi način. Želimo kvalitetniju povezanost sa domovinom, naglašava dosadašnji predsjednik Glavnog odbora Svjetskog saveza dijaspore BiH Zaim Pašić:
„Dva miliona bh. građana koji su izvan BiH želi da imaju dobar kontakt i odnos, što pokazuju iz dana u dan, međutim, još nismo došli na nivo da je ta saradnja onakva kakva treba biti, ali mislim da je došlo vrijeme da možda ovi novi političari koji dođu nakon izbora posvete pažnju bh. dijaspori. Mi smo treća zemlja u svijetu po broju dijaspore u odnosu na broj stanovnika u našoj državi. Znači da je to ogroman kapacitet. Naši ljudi su se već odavno snašli u zemljama u kojima žive u svijetu i jako puno mogu pomoći.“
BiH polako gubi dio svoje dijaspore, posebno među najmlađim koji se sve više osjećaju kao Nijemci, Holanđani, Austrijanci, Englezi, a manje kao Bosanci i Hercegovci, ističe Haris Halilović, koji se godinama bavi problematikom dopunskih škola:
„Mi smo u Njemačkoj napravili jedan iskorak u tom cilju, osnovali 26 bosanskih dopunskih škola. Rukovodili smo se činjenicom koja kaže: ako jedan narod izgubi svoj jezik, on gubi jedan od glavnih temelja svog identiteta i, ustvari, taj narod nestaje. Pokušavamo da ne dozvolimo da BiH izgubi jedan ogroman dio svoga stanovništva, posebno mlađe generacije.“
Halilović takođe kaže da se u Njemačkoj za brojne doseljeničke grupe, odnosno za očuvanje jezika, kulture i običaja, brinu njihove zemlje porijekla:
„Većina zemalja pobrinula se, shvatila je značaj dopunskog obrazovanja, jer ako učestvuju u tome da sačuva identitet svojih ljudi van matičnih država, ona zauvijek veže te ljude za domovinu.“
Novoizabrani predsjednik Svjetskog saveza dijaspore BiH Hasan Šehović, kao dva najzanačajnija zadatka u budućem radu navodi:
„To je povećanje budžeta Svjetskog saveza dijaspore BiH prije svega iz evropskih država i iz grantova u državama u kojima boravimo. Mi smo jedna ozbiljna, respektabilna organizacija, ali moramo pojačati finansijski faktor. Druga stvar bila je naša strategija razvoja Svjetskog saveza dijaspore, koju smo prije dvije godine u Londonu na sastanku usvojili, koji treba dovesti na evropski nivo, a to je otvaranje kaneclarije u Briselu sa par profesionalaca koji će biti u neposrednom kontaktu s evropskim parlamentarcima i sa institucijama EU, tako da bismo mogli direktno učestvovati u fondovima, prezentirati svoje projekte i na taj način se još bolje oragnizirati.“
Bh. dijaspora je među prvima reagovala i uputila pomoć za stanovnike poplavljenih područja. U pripremi su i nove poslovne konferencije o tome kako pomoći privredi. A šta možemo mi iz zemlje matice učiniti i kako se odnositi prema zemljacima rasutim širom svijeta? Možda je najbolje prenijeti poruku guvernera Centralne banke Kemala Kozarića:
„Ne samo da ih doživljavamo kao pošiljaoce novca nego da pokušamo da ih animiramo da budu investitori, da transferišu znanje i neku novu poslovnu logiku, neke nove navike, što bi bilo mnogo korisnije. Naravno da bi se to sve desilo, preduslov svih uslova: jako je teško nekoga zvati da investira dok ne budemo imali stabilniju političku situaciju.“
