Istraživanje UNESCO-a pokazalo je da je u Bosni i Hercegovini čak 15 posto stanovništva nepismeno. U godinama nakon rata broj nespismenih je znatno povećan, pokazalo je ovo istraživanje.
Dok se u savremenom svijetu užurbano radi na informatičkom opismenjavanju što većeg broja ljudi, u Bosni i Hercegovini upitna je ne samo funkcionalna već i elementarna pismenost njenog stanovništva, koja podrazumijeva poznavanje svih 30 slova abecede ili azbuke.
Iako nema pouzdanih podataka, izvješaj UNESCO-a ukazuje da bh. društvo ima ozbiljan problem. Prema procjenama iz izvještaja, u bh. gradovima funkcionalno nepismeno je čak trećina ljudi, što znači da nemaju završenu ni osnovnu školu i znaju se samo potpisati. Taj broj na selu je veći i iznosi 70 posto.
Uzrok takvog stanja je taj što se u godinama nakon rata obrazovanju ne pridaje značaj kao ranije, smatra profesor sociologije Ivan Šijaković.
Profesor Ivan Šijaković ocjenjuje da je obrazovanje prepušteno slučaju, a ne pretjeranoj brizi društva,
„Raspad države i sistema koji su obrazovanje držali na jednom visokom nivou - tamo se obrazovanju poklanjala velika pažnja i trudilo se da se ta nepismenost iskorijeni. Međutim, raspadom društva, nemogućnošću da se konstituiše jedna izbiljna država, da se konstituišu institucije koje bi vratile obrazovanje ponovo u centar pažnje, ta nepismenost se iz dana u dan povećavala. Obrazovanje prepuštate slučaju, a ne nekoj pretjeranoj brizi društva“, ocjenjuje Šijaković.
Prema podacima iz UNESCO-ovog izvještaja, u gradskim sredinama je gotovo osam posto muškaraca i 22 posto žena bez završene osnovne škole, i to mladih ljudi od 25 do 35 godina. Frapantni podaci iz ovog izvještaja iznenadili su profesora Filozofskog fakulteta u Sarajevu Dubravka Lovrenovića, koji kaže da su bh. vlasti glavni krivci ovakvog stanja.
„Ako je to stanje tačno, onda je vrlo jasno ko je odgovoran za takvo stanje. Krive su, naravno, ove vlasti koje već 20 godina upravljaju Bosnom i
Dubravko Lovrenović
Hercegovinom. I u tom smislu bi bilo zanimljivo povući paralelu BiH 1945.- 1965. i BiH 1992. - 2012. Bilo bi nužno i potrebno kad bi se, recimo, napravila revizija svih odbranjenih doktorata na Sarajevskom univerzitetu od 1992. do 2012. godine. Ja sam uvjeren da bi ta revizija pojedine nosioce doktorskih titula ostavila bez tih zvanja“, kaže Lovrenović.
„Naprosto ne mogu vjerovati da je u tolikim procentima u kolikima se spominje. Ako jeste i pola od toga i ako se zbilja svrstavamo u zaostale zemlje, onda je alarm upaljen, onda nam je bruka i sramota svima koji ovdje živimo - jer to je najmanje što možemo pružiti stanovništvu“, naglašava profesorica jezika bh. naroda Hanka Vajzović.
Prebacivanje krivice
Pod pismenom osobom smatra se ona koja ima završeno kompletno osmogodišnje obrazovanje. Prema zakonima u oba bh. entiteta osnovno obrazovanje je obavezno.
Federalni ministar obrazovanja Damir Mašić, koji, kako kaže, ima samo koordinirajuću ulogu jer je prema Ustavu obrazovanje u nadležnosti kantona, krivicu za ovakvo stanje nameće svojim prethodnicima.
Ilustracija, foto: Zvjezdan Živković
"Konstatacija ta stoji da smo očigledno jedan od najnepismenijih po procentu i broju ljudi itd. To je evidentno i to će i popis pokazati. To nije sporno. Međutim, treba postaviti otvoreno pitanje šta su ljudi koji su vodili proces ovih 20 godina uradili na tome. Ne pada mi na pamet, niti meni niti mojim kolegama, da odgovaramo za nešto što su ljudi 20 godina prije nas radili. Mi možemo odgovarati za ono što mi radimo u svom mandatu i mi ćemo vrlo rado podnijeti odgovornost za to.“
Mašićev kolega iz Republike Srpske Anton Kasipović, pak, smatra da je cjelokupno društvo krivo za ovaku situaciju, pa i on kao ministar. Kasipović nudi rješenja kako smanjiti broj nepismenih:
„Veoma je važno da nađemo način i mogućnost da smanjujemo broj nepismenih. Ja to konkretno u RS vidim kroz obrazovanje odraslih. Mi smo ovdje usvojili zakon o obrazovanju odraslih, uspostavili odgovarajući zavod, i ja sam od mojih kolega u Zavodu za obrazovanje odraslih tražio da pripreme poseban program za iskorjenjivanje nepismenosti. Mislim da je to vrijedno pažnje i uvjeren sam da ćemo na jesen ove godine početi sa realizacijom prvih takvih programa koji bi u nekoliko narednih godina vratili brojke makar na ono predratno stanje, a onda ga učinili i boljim.“
Popisom stanovništva konačno će se utvrditi koliko je zapravo nepismenih u BiH. Do tada, smatraju stručnjaci, potrebno je promijeniti zakone, obrazovnu politiku, i to što prije, kako bi se ovaj problem bar postepeno počeo rješavati.
