Ministar pravde BiH Bariša Čolak uputio je otvoreno pismo, kao odgovor na pismo grupe francuskih intelektualaca u kojem su tražili da on povuče zahtjev za ekstradiciju generala Jovana Divjaka Bosni i Hercegovini koji je iz Sarajeva upućen u Beč, nakon što su od ministra zatraženi rezltati istrage oko događaja u Dobrovoljačkoj ulici u maju 1992. godine.
U pismu Čolak ističe da je njegova osnovna obveza obnašati dužnost ministra krajnje profesionalno i odgovorno, nadasve sukladno zakonu:
"Moja uvjerenja i stavovi ne smiju utjecati, niti utječu, na moje odluke, a jedini ispravan način da budem profesionalac jeste da se doslovno držim svih zakona temeljem kojih sam dužan postupati.
Siguran sam da autoriteti koji su potpisali otvoreno pismo, nisu upoznati sa stvarnim stanjem u ovom predmetu niti s unutarnjom procedurom u Bosni i Hercegovini za podnošenja ovakvih zahtjeva, jer samo tako mogu shvatiti pogrešne i neistinite navode iz otvorenog pisma.
Samo se osoba, koja nije upoznata s pravnim sustavom BiH, može u isto vrijeme zalagati za neovisnost pravosuđa, i isto tako tražiti da donesem odluke ili poduzmem određene aktivnosti suprotno zahtjevima pravosudnih organa u Bosni i Hercegovini.
U konkretnom slučaju želim istaći činjenicu da je Tužiteljstvo Bosne i Hercegovine aktom broj A-162/11 (KT-RZ-168/06) od 4. marta 2011. dostavilo Ministarstvu pravde Bosne i Hercegovine prijedlog za podnošenje molbe za izručenje, kako je navedeno "osumnjičenog" Jovana Divjaka iz Republike Austrije u Bosnu i Hercegovinu, zbog kaznenih djela ratnog zločina.
Iz prijedloga Tužiteljstva BiH je vidljivo da se u Republici Srbiji vodi kazneni postupak protiv navedene osobe te da je "prijedlog za podnošenje molbe za izručenje osumnjičenog Jovana Divjaka u Bosnu i Hercegovinu osnovan, utemeljen na zakonodavstvu Bosne i Hercegovine, osnovnim principima međunarodnog prava, pravde i pravičnosti".
S obzirom na to da je Tužiteljstvo BiH dostavilo prijedlog za podnošenje molbe za izručenje, u konkretnom slučaju postupio sam na način kao i u svim drugim slučajevima i podnio molbu za izručenje.
U ovom, kao i svim drugim slučajevima, a naglašavam da se radi o ne malom broju predmeta, nikada nisam postupio suprotno prijedlogu ovlaštenog tužitelja, nego sam u svim slučajevima ispoštovao postavljene zahtjeve, sukladno odredbama Zakona o međunarodnoj pravnoj pomoći u kaznenim stvarima, ne dovodeći pritom u pitanje neovisnost pravosudne funkcije.
Na isti način sam postupio i u slučaju "Ganić", pa je apsolutno netočna konstatacija u otvorenom pismu da u ovom slučaju molba nije podnesena. U oba slučaja molba je upućena diplomatskim putem, što se veoma lako može provjeriti, i zamislite u oba slučaja došlo je do "propusta" od naše diplomacije i pored opetovanog zahtjeva od Ministarstva pravde BiH da se predmetne molbe uruče pravosudnim organima zamoljenih država.
U konkretnom slučaju nakon što sam ne samo putem medija saznao da molba za izručenje nije dostavljena na upućenu adresu nego sam i izravno od ministrice pravde Republike Austrije zamoljen za dostavu rezultata kaznenog postupka koji se vodi u Bosni i Hercegovini, čijem sam zahtjevu udovoljio, te izravno proslijedio molbu za izručenje i dokumentaciju koja joj nije dostavljena diplomatskim putem.
Ovo sve ističem, da bih ukazao na činjenicu, da je u otvorenom pismu iznesen niz neistina i neprovjerenih informacija.
Posebno me zabrinjava što su pismo potpisali uvaženi autoriteti iz oblasti prava, a da pritom nije izvršena provjera bilo kakvih činjenica vezanih za sam postupak podnošenja molbe za izručenje.
Tužno je da se u otvorenom pismu meni konotira da sam zahtjev uputio iz unutarnjih političkih razloga, te da ovaj slučaj činim posebnim ili da pokrećem postupak progona zato što je umirovljeni general Divjak, kako to uvažena gospoda tvrde, drugačijih ubjeđenja od mojih.
Ne činim ja slučaj Divjak posebnim, gospodo, ovaj slučaj posebnim činite upravo vi, jer ga izdvajate od stotine drugih sličnih slučajeva u kojima su se našli građani BiH.
Tužno je da se ovaj slučaj želi ispolitizirati umjesto da ostane u okviru prava. Postavlja se opravdano pitanje zašto samo u slučaju "Divjak" i "Ganić" reagira dio javnosti, a u slučaju "Divjak" i dio ugledne međunarodne javnosti, kada sam uputio na desetine molbi za izručenje u Bosnu i Hercegovinu i svaka, kao i ove dvije, su podnesene na isti način i u istom postupku i svaki put je postupljeno po prijedlogu nadležnog pravosudnog organa.
Što upravo znači da ću, ukoliko tužiteljstvo povuče svoj prijedlog, i ja povući molbu za izručenje, jer ću i u tom slučaju ispoštovati stav tužiteljstva i na taj način osigurati neovisnost pravosudne funkcije.
Zar bih zakonito i profesionalno obnašao svoju dužnost i zar bih na taj način radio u korist građana BiH da sam se umiješao u rad tužiteljstva i zanemario prijedlog tužitelja, odnosno da nisam podnio molbu za izručenje gospodina Divjaka u BiH, a da to bude razlog da on bude izručen Republici Srbiji?
Na građanima je da sami prosude jesam li u konkretnom slučaju postupio profesionalno, što je moja dužnost."
Preporučujemo:
Dino Mustafić: Bićemo krivi zbog Divjaka
U pismu Čolak ističe da je njegova osnovna obveza obnašati dužnost ministra krajnje profesionalno i odgovorno, nadasve sukladno zakonu:
"Moja uvjerenja i stavovi ne smiju utjecati, niti utječu, na moje odluke, a jedini ispravan način da budem profesionalac jeste da se doslovno držim svih zakona temeljem kojih sam dužan postupati.
Siguran sam da autoriteti koji su potpisali otvoreno pismo, nisu upoznati sa stvarnim stanjem u ovom predmetu niti s unutarnjom procedurom u Bosni i Hercegovini za podnošenja ovakvih zahtjeva, jer samo tako mogu shvatiti pogrešne i neistinite navode iz otvorenog pisma.
Samo se osoba, koja nije upoznata s pravnim sustavom BiH, može u isto vrijeme zalagati za neovisnost pravosuđa, i isto tako tražiti da donesem odluke ili poduzmem određene aktivnosti suprotno zahtjevima pravosudnih organa u Bosni i Hercegovini.
U konkretnom slučaju želim istaći činjenicu da je Tužiteljstvo Bosne i Hercegovine aktom broj A-162/11 (KT-RZ-168/06) od 4. marta 2011. dostavilo Ministarstvu pravde Bosne i Hercegovine prijedlog za podnošenje molbe za izručenje, kako je navedeno "osumnjičenog" Jovana Divjaka iz Republike Austrije u Bosnu i Hercegovinu, zbog kaznenih djela ratnog zločina.
Iz prijedloga Tužiteljstva BiH je vidljivo da se u Republici Srbiji vodi kazneni postupak protiv navedene osobe te da je "prijedlog za podnošenje molbe za izručenje osumnjičenog Jovana Divjaka u Bosnu i Hercegovinu osnovan, utemeljen na zakonodavstvu Bosne i Hercegovine, osnovnim principima međunarodnog prava, pravde i pravičnosti".
S obzirom na to da je Tužiteljstvo BiH dostavilo prijedlog za podnošenje molbe za izručenje, u konkretnom slučaju postupio sam na način kao i u svim drugim slučajevima i podnio molbu za izručenje.
U ovom, kao i svim drugim slučajevima, a naglašavam da se radi o ne malom broju predmeta, nikada nisam postupio suprotno prijedlogu ovlaštenog tužitelja, nego sam u svim slučajevima ispoštovao postavljene zahtjeve, sukladno odredbama Zakona o međunarodnoj pravnoj pomoći u kaznenim stvarima, ne dovodeći pritom u pitanje neovisnost pravosudne funkcije.
Na isti način sam postupio i u slučaju "Ganić", pa je apsolutno netočna konstatacija u otvorenom pismu da u ovom slučaju molba nije podnesena. U oba slučaja molba je upućena diplomatskim putem, što se veoma lako može provjeriti, i zamislite u oba slučaja došlo je do "propusta" od naše diplomacije i pored opetovanog zahtjeva od Ministarstva pravde BiH da se predmetne molbe uruče pravosudnim organima zamoljenih država.
U konkretnom slučaju nakon što sam ne samo putem medija saznao da molba za izručenje nije dostavljena na upućenu adresu nego sam i izravno od ministrice pravde Republike Austrije zamoljen za dostavu rezultata kaznenog postupka koji se vodi u Bosni i Hercegovini, čijem sam zahtjevu udovoljio, te izravno proslijedio molbu za izručenje i dokumentaciju koja joj nije dostavljena diplomatskim putem.
Ovo sve ističem, da bih ukazao na činjenicu, da je u otvorenom pismu iznesen niz neistina i neprovjerenih informacija.
Posebno me zabrinjava što su pismo potpisali uvaženi autoriteti iz oblasti prava, a da pritom nije izvršena provjera bilo kakvih činjenica vezanih za sam postupak podnošenja molbe za izručenje.
Tužno je da se u otvorenom pismu meni konotira da sam zahtjev uputio iz unutarnjih političkih razloga, te da ovaj slučaj činim posebnim ili da pokrećem postupak progona zato što je umirovljeni general Divjak, kako to uvažena gospoda tvrde, drugačijih ubjeđenja od mojih.
Ne činim ja slučaj Divjak posebnim, gospodo, ovaj slučaj posebnim činite upravo vi, jer ga izdvajate od stotine drugih sličnih slučajeva u kojima su se našli građani BiH.
Tužno je da se ovaj slučaj želi ispolitizirati umjesto da ostane u okviru prava. Postavlja se opravdano pitanje zašto samo u slučaju "Divjak" i "Ganić" reagira dio javnosti, a u slučaju "Divjak" i dio ugledne međunarodne javnosti, kada sam uputio na desetine molbi za izručenje u Bosnu i Hercegovinu i svaka, kao i ove dvije, su podnesene na isti način i u istom postupku i svaki put je postupljeno po prijedlogu nadležnog pravosudnog organa.
Što upravo znači da ću, ukoliko tužiteljstvo povuče svoj prijedlog, i ja povući molbu za izručenje, jer ću i u tom slučaju ispoštovati stav tužiteljstva i na taj način osigurati neovisnost pravosudne funkcije.
Zar bih zakonito i profesionalno obnašao svoju dužnost i zar bih na taj način radio u korist građana BiH da sam se umiješao u rad tužiteljstva i zanemario prijedlog tužitelja, odnosno da nisam podnio molbu za izručenje gospodina Divjaka u BiH, a da to bude razlog da on bude izručen Republici Srbiji?
Na građanima je da sami prosude jesam li u konkretnom slučaju postupio profesionalno, što je moja dužnost."
Preporučujemo:
Dino Mustafić: Bićemo krivi zbog Divjaka
