Trapistička opatija Marija Zvijezda u Banjaluci nije bila samo vjerska ustanova, već je u svojih 140 godina postojanja dala izuzetan doprinos i kulturnom i industrijsko-zanatskom razvoju cijelog banjalučkog područja. Na tu činjenicu u svojim govorima ukazalo je više od 50 učesnika trodnevnog međunarodnog naučnog skupa pod nazivom „Trapisti u Banjoj Luci - Europa u Bosni i Hercegovini“. Skup bi trebao da pomogne u oživljavanju punih funkcija samostana kao i vraćanju svijesti o važnosti trapističke zajednice.
Nadbiskup Vrhbosanski kardinal Vinko Puljić:
„Koliko je bogatstvo života bilo u tom samostanu! I duhovnoga, i kulturnoga i gospodarskoga, na neki način jedna nova civilizacija razvoja, posebno što su se oni vrlo dobro organizirali, a onda i odgajali brojne generacije, pomogli sirotinji da stasaju.“
Vinko Puljić i Franjo Komarica
Posebna rasprava bila je posvećena i vraćanju sve imovine koja je oduzeta trapističkom samostanu u nacionalizaciji imovine nakon Drugog svjetskog rata. Nacionalizacijom je zaustavljen razvoj trapističke zajednice, kazao je biskup banjalučki, monsinjor Franjo Komarica:
„Moramo sa tugom, pa i sa stidom priznati da je službena vlast bivše države bezobzirno zaustavila plodno djelovanje ove evropske institucije, jedne od najnaprednijih koje je naš grad imao.“
U trapističkoj opatiji u Banjaluci danas službuju samo dvojica redovnika. Jedan od njih, pater Tomislav Topić, smatra da bi vraćanje imovine doprinijelo ponovnom oživljavanju reda trapista u Banjaluci:
„Naravno, mi potražujemo ono što možemo dobiti. Vlast RS je korektna, od njih smo prije tri godine dobili jedan naš objekat, „Naš mlin“. Istina, to nam je privremeno vraćeno, jer nema još zakona o restituciji. Dakle, čeka se taj zakon, i tada ćemo, nadamo se, dobiti što je samostan posjedovao.“
Milorad Dodik
Premijer Republike Srpske Milorad Dodik obećao je vraćanje cjeloklupne imovine trapistima:
„Bio zakon o restituciji ili ne bio zakon o restituciji, mi ćemo učiniti napore da riješimo neke objektivne probleme koje moramo riješiti, kao pretpostavku kako bi se trapisti vratili zajednici.“
Trapistička opatija „Marija Zvijezda“ osnovana je 21. juna 1869. godine, a njen osnivač je Franz Pfanner, katolički sveštenik rođen u Austriji. O tome koliki je bio uticaj samostana i njegovih redovnika, dovoljno je reći da je cijelo jedno banjalučko naselje nazvano Trapisti, da je zahvaljujući radinosti redovnika Banjaluka postala poznata po proizvodnji piva, a nadaleko i po proizvodnji čuvenog trapiskog sira. Nekada je u samostanu bilo i više od 100 redovnika, a danas su samo dvojica. Banjalučki novinar i publicista Slavko Podgorelec smatra da priča o trapistima u Banjaluci doživljava uskrsnuće:
„Prekretnica je u tome što je prošle godine počela proizvodnja sira. Ja sam neki dan bio u sirari. To je nešto fascinantno! A šokantno je da u tome svemu rade samo četiri čovjeka! Rade po 12 sati! Dakle, ako slijedimo onu maksimu ili devizu trapista „Ora et labora“ – „Moli i radi“, sve su mogućnosti otvorene, ukoliko dođe do priliva mlade snage, budućih redovnika, odnosno monaha u ovaj samostan. S obzirom da je i režim života puno liberalizovan, ja predpostavljam da će ovi koraci, ovaj naučni skup – mi ćemo se toga itekako sjećati – ali je ovo jedan veliki početak.“
Od 95 mjesta u svijetu u kojima žive trapisti, jedno pripada Bosni i Hercegovini i Banjaluci. To se željelo i prikazati i izložbom u Muzeju Republike Srpske u Banjaluci, koja je otvorena u okviru naučnog simpozijuma. Izložba koja bi trebala krenuti i na put van BiH prikazuje život trapista, kao i djela kojima su doprinijeli razvoju grada na Vrbasu.
Nadbiskup Vrhbosanski kardinal Vinko Puljić:
„Koliko je bogatstvo života bilo u tom samostanu! I duhovnoga, i kulturnoga i gospodarskoga, na neki način jedna nova civilizacija razvoja, posebno što su se oni vrlo dobro organizirali, a onda i odgajali brojne generacije, pomogli sirotinji da stasaju.“
Posebna rasprava bila je posvećena i vraćanju sve imovine koja je oduzeta trapističkom samostanu u nacionalizaciji imovine nakon Drugog svjetskog rata. Nacionalizacijom je zaustavljen razvoj trapističke zajednice, kazao je biskup banjalučki, monsinjor Franjo Komarica:
„Moramo sa tugom, pa i sa stidom priznati da je službena vlast bivše države bezobzirno zaustavila plodno djelovanje ove evropske institucije, jedne od najnaprednijih koje je naš grad imao.“
U trapističkoj opatiji u Banjaluci danas službuju samo dvojica redovnika. Jedan od njih, pater Tomislav Topić, smatra da bi vraćanje imovine doprinijelo ponovnom oživljavanju reda trapista u Banjaluci:
„Naravno, mi potražujemo ono što možemo dobiti. Vlast RS je korektna, od njih smo prije tri godine dobili jedan naš objekat, „Naš mlin“. Istina, to nam je privremeno vraćeno, jer nema još zakona o restituciji. Dakle, čeka se taj zakon, i tada ćemo, nadamo se, dobiti što je samostan posjedovao.“
Premijer Republike Srpske Milorad Dodik obećao je vraćanje cjeloklupne imovine trapistima:
„Bio zakon o restituciji ili ne bio zakon o restituciji, mi ćemo učiniti napore da riješimo neke objektivne probleme koje moramo riješiti, kao pretpostavku kako bi se trapisti vratili zajednici.“
Trapistička opatija „Marija Zvijezda“ osnovana je 21. juna 1869. godine, a njen osnivač je Franz Pfanner, katolički sveštenik rođen u Austriji. O tome koliki je bio uticaj samostana i njegovih redovnika, dovoljno je reći da je cijelo jedno banjalučko naselje nazvano Trapisti, da je zahvaljujući radinosti redovnika Banjaluka postala poznata po proizvodnji piva, a nadaleko i po proizvodnji čuvenog trapiskog sira. Nekada je u samostanu bilo i više od 100 redovnika, a danas su samo dvojica. Banjalučki novinar i publicista Slavko Podgorelec smatra da priča o trapistima u Banjaluci doživljava uskrsnuće:
„Prekretnica je u tome što je prošle godine počela proizvodnja sira. Ja sam neki dan bio u sirari. To je nešto fascinantno! A šokantno je da u tome svemu rade samo četiri čovjeka! Rade po 12 sati! Dakle, ako slijedimo onu maksimu ili devizu trapista „Ora et labora“ – „Moli i radi“, sve su mogućnosti otvorene, ukoliko dođe do priliva mlade snage, budućih redovnika, odnosno monaha u ovaj samostan. S obzirom da je i režim života puno liberalizovan, ja predpostavljam da će ovi koraci, ovaj naučni skup – mi ćemo se toga itekako sjećati – ali je ovo jedan veliki početak.“
Od 95 mjesta u svijetu u kojima žive trapisti, jedno pripada Bosni i Hercegovini i Banjaluci. To se željelo i prikazati i izložbom u Muzeju Republike Srpske u Banjaluci, koja je otvorena u okviru naučnog simpozijuma. Izložba koja bi trebala krenuti i na put van BiH prikazuje život trapista, kao i djela kojima su doprinijeli razvoju grada na Vrbasu.
