Američka vanjska i obrambena politika: Ženama ulaz nije dopušten

Rosa Brooks (Foreign Policy), priredila Mirjana Rakela

Kao kolumnistica Foreign Policy-a sveta mi je dužnost napisati: predsjednik Barack Obama je u svom timu za nacionalnu sigurnost i vanjsku politiku okupio - isključivo muškarce. To je korak natrag u odnosu na njegov prethodni mandat. Državnu tajnicu Hillary Clinton kojoj je jedinoj bio dopušten ulazak u muški klub zamijeniti će senator John Kerry.

Obama je dopustio da pametnu, obrazovanu, odlučnu ženu, Susan Rice, koja je bila logična naslijednica Hillary Clinton, dečki sa Capitol Hilla onemoguće u napredovanju u diplomatskoj karijeri.

Onda je za ministra obrane, neobjašnjivo, izabrao bivšeg republikanskog senatora Chucka Hegela, umjesto Michele Flournoy, ugledne podtajnice za obranu, koja je usput i demokratkinja, iako to ne bih isticala kao nešto što je bitno.

Evo kako, za sada, izgleda Obamin tim za nacionalnu sigurnost i vanjsku politiku: ministar obrane – bijelac, državni tajnik, također, šef CIA isto je bijelac, savjetnik za nacionalnu sigurnost - opet bijelac…

Da me krivo ne razumijete, upotrebiti ću Obaminu omiljenu frazu „dopustite da budem jasan (jasna)“. Nemam ništa protiv bijelaca. To su i moj otac, dvojica braće i suprug. I sve ih volim. Ali mislim da bi u državnom klubu trebalo biti i žena. Preciznije, predsjednik Obama je propustio povijesnu šansu da bude prvi predsjednik koji će na čelu Ministarstva obrane imati ženu.

Naravno, sasvim je u redu reći – na pozicijama u vanjskoj politici i nacionalnoj sigurnosti trebaju biti najbolji, ali, ponekad su, među njima i žene.

Studije pokazuju da su, na primjer, žene one koje su manje sklone investicijskom hazardu, i spremnije na politički dijalog, ako se nalaze u vladi u sredini u kojoj je došlo do građanskog sukoba. Žene, ako su u izbjegličkim kampovima, u humanitarnim organizacijama koje raspodjeljuju pomoć, neće tu pomoć zloupotrebljavati, preprodavati.

Ne želim reći da bi planet, ukoliko bi žene vladale svijetom, bio mirnije i harmoničnije mjesto za život, samo zato što je nježniji spol, prirodno, pažljiviji nego muškarci.

Ipak, ako žene u prosjeku, postižu bolje rezultate u obrazovanju, razvojnim programima, investiranju, preveniranju sukoba, zašto to ne bi mogle i u područjima kao što su vanjska politika i nacionalna sigurnost. Žene čine većinu među diplomiranim studentima, među doktorima nauka, ali muškraci i dalje imaju prednost u nacionalnoj sigurnosti i vanjskoj politici u omjeru 3:1, a taj odnos raste na višim pozicijama u tim službama.

Moglo bi se tako slobodno na ulaze ovih službi izvjesiti natpis: "Djevojkama ovdje nije mjesto“.

Kakva se poruka onda može poslati u inozemstvo?

U Afganistanu i na Bliskom istoku, SAD troše milijarde dolara kako bi zaštitili žene od nasilja i diskriminacije, omogućili djevojčicama da imaju isti pristup obrazovanju kao i dječaci, osigurali zastupljenost žena u tradicionalno muškim djelatnostima, poput sudstva, policije, vojske… Kada su žene „vidljive“ u našem vodstvu, onda pokazujemo našim afganistanskim, saudijskim ili pakistanskim prijateljima da ozbiljno mislimo ono što govorimo.

Važno je to učiniti, gospodine predsjedniče!

Još nije kasno da u Vašem timu za nacionalnu sigurnost bude i žena. Za početak što mislite o tome da Susan Rice ili Michele Flournoy zamijene Toma Donilona, na mjestu Vašeg savjetnika za nacionalnu sigurnost, zapitala se Rose Brooks, profesorica prava na sveučilištu Georgetown u Washingtonu.

Brooks je takađer radila kao analitičarka i savjetnica u Minstarstvu obrane i State Departmentu.