Međunarodni dan borbe protiv siromaštva obilježava se u svijetu 17. oktobra.
U Bosni i Hercegovini svaki drugi stanovnik živi u zoni siromaštva, dok se svaki peti nalazi ispod linije kritičnog siromaštva.
O ozbiljnosti ovog problema, za koji država nema adekvatan odgovor, govore i podaci iz javnih kuhinja, prema kojima, iz dana u dan, raste broj ljudi koji sebi ne mogu da priušte niti jedan topli obrok dnevno.
„Dobio sam penziju. Sto tri marke. Kud ćeš s njom?! 80 su dadžbine. Jedan lijek dižeš – 23 marke! I sve ode.“
„Sve platim, i vjerujte mi da mi ostane deset do petnaest maraka.“
„A šta bih ja mogla kuhati sad, kad ja platim sve račune. Ja ne znam šta bih ja kuhala. Jednostavno – nemam šta.“
Ovo su samo neke od tipičnih priča korisnika banjalučih javnih kuhinja.
Prema podacima međunarodnih i domaćih organizacija, polovina stanovništva BiH živi u zoni siromaštva, dok se 18 posto građana nalazi ispod linije kritičnog siromaštva.
Korisnika javnih kuhinja je svakim danom sve više, a četiri javne kuhinje u Banjaluci nemaju ni dovoljno kapaciteta ni sredstava da bi zadovoljile sve one kojima je potreban jedan topli obrok dnevno.
Siromašni i među zaposlenima
Zamjenica direktorice Centra za socijalni rad Banjaluka, Sandra Dobrijević, naglašava da se broj korisnika posljenjih godina povećao:
„U Crvenom krstu ima 400 korisnika. Trenutno taj broj na godišnjem nivou varira – plus, minus 50, a i pored toga, u Centru za socijalni rad imamo 600 korisnika, onih najugroženijih, korisnika novčane pomoći.“
Red pred javnom kuhinjom u Banja Luci, august 2009. godineFahrudin Prlja iz banjalučkog Merhameta ističe da se broj korisnika javne kuhinje, koja dijeluje u okviru ove organizacije, već 18 godina stalno povećava:
„2004. godine imali smo oko sto korisnika, sredstva koja smo dobijali od Skupštine opštine iznosila su 28.000 KM. U ovom trenutku broj korisnika naše kuhinje je 163, a sredstva predviđena za ovu godinu, iz budžeta Grada Banjaluka su 40.000 KM. Ako uzmemo da je prosječna cijena jednog obroka 1,20 KM, to je neki prosjek, a mi godišnje pripremimo za ovaj broj korisnika preko 50 hiljada toplih obroka, znači da bi nam samo za hranu trebalo 60.000 KM.“
Karitasova „Pučka kuhinja“ ne može zbog finansijskih problema da pruži pomoć svim onima kojima je svakodnevna pomoć u hrani potrebna, kaže Antonio Dogan:
„Broj korisnika kod nas raste iz godine u godinu. Međutim, kako mi vozimo korisnicima hranu, imamo ograničen kapacitet, znači, mi ne možemo primati mnogo korisnika. Za sad ih imamo oko 60, i to je neki maksimum koji mi možemo da primimo.“
Zabrinjavajuće je da su, osim starijih osoba, sve više korisnici javnih kuhinja i socijalne pomoći ljudi starosti između 30 i 50 godina, pa i djeca.
Kako pokazuje istraživanje Međunarodne organizacije rada, u BiH postoji veliki broj siromašnih među licima koja rade. Procjene ove organizacije su da je 2007. godine bilo od 120 do 150 hiljada siromašnih radnika.
Jedan automobil, jedna kuhinja
Broj korisnika socijalne pomoći u BiH bio bi i veći da postojeće zakonodavstvo nije definisalo ko se to smatra siromašnim:
„Smatra se da je siromašno ono lice koje živi sa prihodom ispod 41 KM mjesečno.“
Povodom 17. oktobra – Međunarodnog dana borbe protiv siromaštva, iz Kancelarije rezidentnog koordinatora UN-a u BiH saopšteno je da je pitanje siromaštva u BiH skoro uvijek i pitanje socijalne isključenosti i marginalizacije.
Ove godine posebno je istaknut problem mladih, koji su jedna od najugroženijih kategorija kada je riječ o siromaštvu i socijalnoj isključenosti. Jedan od glavnih razloga isključenosti ove kategorije je ekstremno niska stopa zaposlenosti. Samo 17 posto mladih u BiH ima bilo kakav posao, navodi se u saopštenju.
Ovo potvrđuju i podaci iz Merhametove javne kuhinje u Banjaluci.
„Korisnici ove naše kuhinje su raznih nacionalnosti, mi ih ne brojimo po tome. Mi korisnike računamo prema spolu. Uglavnom su to stariji i iznemogli, samci. Imamo dosta mlađih porodica s djecom, koje jednostavno ne mogu da obezbijede hranu za svoju djecu jer ne mogu da nađu posao. Od ovih 163 korisnika imamo 64 žene, 70 muškaraca i 29 djece,“ kaže Fahrudin Prlja:
Vlasti u BiH, na svim nivoima, koje su u Srednjoročnoj razvojnoj strategiji BiH od 2004. do 2007. obećale da će smanjiti postojeći nivo siromaštvo za 20 posto očigledno nisu u tome uspjele. Njima je očigledno bitnije bilo da sebi povećaju plate i kupe nove službene automobile.
Da se odreknu samo jednog službenog automobila, mogla bi se obezbijediti sredstva za rad jedne javne kuhinje u Banjaluci godinu dana.
Prema podacima UN-a, zbog globalne ekonomske krize, oko 64 miliona ljudi u svijetu žive u siromaštvu i nezaposleno je, što znači da je od 2007. godine taj broj povećan za 30 miliona.
U Bosni i Hercegovini svaki drugi stanovnik živi u zoni siromaštva, dok se svaki peti nalazi ispod linije kritičnog siromaštva.
O ozbiljnosti ovog problema, za koji država nema adekvatan odgovor, govore i podaci iz javnih kuhinja, prema kojima, iz dana u dan, raste broj ljudi koji sebi ne mogu da priušte niti jedan topli obrok dnevno.
„Dobio sam penziju. Sto tri marke. Kud ćeš s njom?! 80 su dadžbine. Jedan lijek dižeš – 23 marke! I sve ode.“
„Sve platim, i vjerujte mi da mi ostane deset do petnaest maraka.“
„A šta bih ja mogla kuhati sad, kad ja platim sve račune. Ja ne znam šta bih ja kuhala. Jednostavno – nemam šta.“
Ovo su samo neke od tipičnih priča korisnika banjalučih javnih kuhinja.
Prema podacima međunarodnih i domaćih organizacija, polovina stanovništva BiH živi u zoni siromaštva, dok se 18 posto građana nalazi ispod linije kritičnog siromaštva.
Korisnika javnih kuhinja je svakim danom sve više, a četiri javne kuhinje u Banjaluci nemaju ni dovoljno kapaciteta ni sredstava da bi zadovoljile sve one kojima je potreban jedan topli obrok dnevno.
Siromašni i među zaposlenima
Zamjenica direktorice Centra za socijalni rad Banjaluka, Sandra Dobrijević, naglašava da se broj korisnika posljenjih godina povećao:
„U Crvenom krstu ima 400 korisnika. Trenutno taj broj na godišnjem nivou varira – plus, minus 50, a i pored toga, u Centru za socijalni rad imamo 600 korisnika, onih najugroženijih, korisnika novčane pomoći.“
„2004. godine imali smo oko sto korisnika, sredstva koja smo dobijali od Skupštine opštine iznosila su 28.000 KM. U ovom trenutku broj korisnika naše kuhinje je 163, a sredstva predviđena za ovu godinu, iz budžeta Grada Banjaluka su 40.000 KM. Ako uzmemo da je prosječna cijena jednog obroka 1,20 KM, to je neki prosjek, a mi godišnje pripremimo za ovaj broj korisnika preko 50 hiljada toplih obroka, znači da bi nam samo za hranu trebalo 60.000 KM.“
Karitasova „Pučka kuhinja“ ne može zbog finansijskih problema da pruži pomoć svim onima kojima je svakodnevna pomoć u hrani potrebna, kaže Antonio Dogan:
„Broj korisnika kod nas raste iz godine u godinu. Međutim, kako mi vozimo korisnicima hranu, imamo ograničen kapacitet, znači, mi ne možemo primati mnogo korisnika. Za sad ih imamo oko 60, i to je neki maksimum koji mi možemo da primimo.“
Zabrinjavajuće je da su, osim starijih osoba, sve više korisnici javnih kuhinja i socijalne pomoći ljudi starosti između 30 i 50 godina, pa i djeca.
Kako pokazuje istraživanje Međunarodne organizacije rada, u BiH postoji veliki broj siromašnih među licima koja rade. Procjene ove organizacije su da je 2007. godine bilo od 120 do 150 hiljada siromašnih radnika.
Jedan automobil, jedna kuhinja
Broj korisnika socijalne pomoći u BiH bio bi i veći da postojeće zakonodavstvo nije definisalo ko se to smatra siromašnim:
„Smatra se da je siromašno ono lice koje živi sa prihodom ispod 41 KM mjesečno.“
Povodom 17. oktobra – Međunarodnog dana borbe protiv siromaštva, iz Kancelarije rezidentnog koordinatora UN-a u BiH saopšteno je da je pitanje siromaštva u BiH skoro uvijek i pitanje socijalne isključenosti i marginalizacije.
Ove godine posebno je istaknut problem mladih, koji su jedna od najugroženijih kategorija kada je riječ o siromaštvu i socijalnoj isključenosti. Jedan od glavnih razloga isključenosti ove kategorije je ekstremno niska stopa zaposlenosti. Samo 17 posto mladih u BiH ima bilo kakav posao, navodi se u saopštenju.
Ovo potvrđuju i podaci iz Merhametove javne kuhinje u Banjaluci.
„Korisnici ove naše kuhinje su raznih nacionalnosti, mi ih ne brojimo po tome. Mi korisnike računamo prema spolu. Uglavnom su to stariji i iznemogli, samci. Imamo dosta mlađih porodica s djecom, koje jednostavno ne mogu da obezbijede hranu za svoju djecu jer ne mogu da nađu posao. Od ovih 163 korisnika imamo 64 žene, 70 muškaraca i 29 djece,“ kaže Fahrudin Prlja:
Vlasti u BiH, na svim nivoima, koje su u Srednjoročnoj razvojnoj strategiji BiH od 2004. do 2007. obećale da će smanjiti postojeći nivo siromaštvo za 20 posto očigledno nisu u tome uspjele. Njima je očigledno bitnije bilo da sebi povećaju plate i kupe nove službene automobile.
Da se odreknu samo jednog službenog automobila, mogla bi se obezbijediti sredstva za rad jedne javne kuhinje u Banjaluci godinu dana.
Prema podacima UN-a, zbog globalne ekonomske krize, oko 64 miliona ljudi u svijetu žive u siromaštvu i nezaposleno je, što znači da je od 2007. godine taj broj povećan za 30 miliona.