Među njima je i Vjera Solar iz Siska, koja se već 17 godina bori za pokretanje sudskog postupka protiv ubojice svoje kćeri Ljubice i Petar Mileusnić iz Novske, kojem su pripadnici hrvatske vojske pred očima mučili i ubili kćerku i suprugu, a on slučajno preživio.
"Šta da pričam? Ne volim o tome ni pričati. Nisam od preksinoć jeo. Jučer sam čitav dan povraćao. Dobio sam da platim državi 20.500 kuna troškove suda. Nisam to plaćao, nemam ni od kuda. Oni su mi sada sjeli na penziju. Jučer sam im pokazivao krv na betonu, sa koga se krv ne može obrisati. Još moram i da platim."
Te strašne noći u jesen 1991. godine, nešto prije 10 uvečer, Petar Mileusnić je već bio legao kad su mu u kuću u Novskoj upali naoružani pripadnici hrvatskih snaga i poluodjevenog ga na mrtvo isprebijali, a suprugu i kćerku pred njegovim očima tukli i ubili:
"Njih pet je upalo u kuću. Nema života, ni spasa. Ja sam im govorio ako sam nečemu kriv vodite mene, a ostavite njih. Supruga mi je ubijena. Susjed je ujutro trebao moju kćerku odvesti u Zagreb na vlak za Njemačku. Nije preživjela. Nemam više šta pričati."
Mileusnić je Srbin, supruga mu je bila Njemica.
Iz miješanog je braka i ubijena 19-godišnja Ljubica Solar iz Siska. Njezino ubojstvo, snajperom u stanu njezina dečka Srbina, jedan je od poznatijih neprocesuiranih sisačkih ratnih zločina jer Ljubičina majka, Hrvatica, Vjera Solar, već 17 godina sama vodi bitku za pokretanje sudskog postupka i kažnjavanje kćerinog ubojice. Lokalno sudstvo i odvjetništvo tome se godinama opire, te umjesto pravde i Vjera Solar, zasad po nepravomoćnoj presudi, mora platiti više od 10.000 eura sudskih troškova:
"Moram državi platiti što mi je ubila kćerku."
Amnesty International je nedavno upozorio da Hrvatska, prije ulaska u Europsku uniju, mora procesuirati ratne zločine u Sisku 1991. godine, u kojima je, prema mnogim procjenama, ubijeno više od 100 ljudi, uglavnom Srba. Najmanje poznati hrvatskoj javnosti su slični zločini nad građanima srpske nacionalnosti u Novskoj. No, kada su preživjeli članovi tamošnjih pobijenih obitelji, kao Petar Mileusnić ili Marica Šeatović, o kojoj smo već pisali, tužili državu i tražili naknadu, izgubili su spor, a država im je zbog sudskih troškova počela sjedati na ionako male mirovine, te ih uz emotivni očaj i nepravdu dovela i u zastrašujuće financijske teškoće. Petar Mileusnić:
"Nisam nikakvu naknadu tražio, niti krv pio, ali su me nagovorili. Da sam znao što sada znam, ne bih im se javio."
Vjera Solar:
"Umjesto države sama sam napravila čitav posao. Došla sam do ubojice. Oni neće da raspišu tjeralicu za tim ubojicom. Oni me negiraju i ignoriraju, kao da me nema. Nisam imala druge mogućnosti nego da idem na odštetu. Ti koji su ubijali su vitezovi i heroji ove države."
Inertnost hrvatskih lokalnih sudova i državnih odvjetništava u procesuiranju ratnih zločina, počinjenih od hrvatske strane, te najnovije financijsko kažnjavanje žrtava koje se uopće usude pokrenuti sudski postupak, predsjednik Građanskog odbora za ljudska prava, Zoran Pusić, naziva neshvatljivim ponašanjem "bez srama i straha":
"Bezočnost lokalnih sudaca naprosto nema, niti moralne ograde, niti nekakvog straha da će biti izloženi općoj društvenoj i stručnoj osudi."
Predsjednica "Dokumente", nevladine udruge za suočavanje s prošlošću, Vesna Teršelić, upozorava da su takve presude postale praksa i da je riječ o velikom broju slučajeva:
"Država time šalje poruku da želi obeshrabriti druge koji bi podigli slične tužbe."
Iako ima samo 2.200 kuna mirovine i ne zna kako će platiti nagomilane sudske troškove, Vjera Solar, nakon 17 godina bezuspješne borbe s policijsko-pravosudnim sustavom, umorna je i obeshrabrena, ali još ne želi odustati i županijskom državnom odvjetniku uporno nudi svjedoke koji su spremni potvrditi istinu o ubojstvu njezine kćeri:
"Božurić Ivan mi je ispričao da je bio prisutan kada je taj Silvio ubio moju Ljubicu i da mu je to bila prva recka na snajperu. Kaže da su do ranih jutarnjih sati slavili njegovo prvo ubojstvo, ubojstvo moga djeteta."