Kuda ide planeta?
Postrojenja navjeće austrijske rafinerije nafte
22.04.2008
Prije devet godina ugledni magazin Ekonomist objavio je veliku priču o nafti, koja se tada prodavala po cijeni 10 dolara za barel, uz optimističke procjene da će barel vrlo brzo biti upola jeftiniji. U svakom slučaju, Ekonomist je bio ubijeđen da dolazi novo doba ekonomskog blagostanja jer će “jeftino i izdašno gorivo svijetu donijeti spokojnu budućnost”. Prošle sedmice nafta je na berzi dosegla cijenu 117 dolara po barelu. No, eksplozija cijene nafte i sve manje novih izvora nijesu jedini problem sa kojim se planeta suočava.
Osim nafte, proteklih godina i cijena hrane vrtoglavo je rasla, kao i cijena osnovnih metala. Globalni talas u vezi sa cijenama robe siroke potrošnje oživio je pitanje koje nijesmo postavljali još od 1970 godine. Da li će ograničene zalihe prirodnih izvora predstaljati prepreku za budući ekonomski razvoj u svijetu?
Tržišni bum roba široke potrošnje od 1972. do 1975. godine bio je najvjerovatnije rezultat ekonomskog razvoja koji je nadmašio realne zalihe I koji je bio kombinovan sa nepovoljnom klimom i krizom i konfliktima na Srednjem Istoku. Ipak je loša sreća imala svoj kraj, nove oranice su zasijane, novi izvori nafte i drugih goriva otkriveni su u meksičkom zalivu i u sjevernom moru i izvori su ponovo pojeftinili.
No, danas bi situacija mogla da bude drugačija, jer uvijek rastuća svjetska ekonomija opasnije nego je to bilo 70-tih gura planetu do praga izdržljivosti njenih zaliha i prirodnih izvora. Naprimjer, ne očekujem da će ekonomski rast u Kini ikada biti tako ostro usporen kako se dogodilo tokom 70-tih sa tada zahuktalim ekonomijama Japana i Evrope. U međuvremenu, sve je teže pronaći nove izvore.Velika otkrića nafte sve su rjeđa i u nekoliko proteklih godina proizvodnja nafte iz novih izvora bila je jedva dovoljna da ublaži opadanje proizvodnje iz postojećih.
I nepovoljna klima koja je pogodila usjeve i poljoprivrednu proizvodnju ovoga puta izgleda mnogo ozbiljnije i trajnije nego što su bile posljedice El Ninja i La Ninje koji su prije 35 godina uništili usjeve. U Australiji već 10 godina vlada suša koja sve više postaje vidljiva manifestacija klimatskih promjena. Izgleda da mi zaista jurimo ka opasnoj granici izdržljivosti planete.
Šta to znači?
Ako se i zaista dogodi da dođemo blizu granice svjetske proizvodnje nafte, to ne znači da ćemo jednog dana reći ,,O Bože, ostali smo bez nafte” I da ćemo gledati ulazak civilizacije u anarhiju kao u filmu o pobješnjelom Maksu. Ali, bogate zemlje će se zasigurno suočiti sa konstantnim pritiskom na njihove ekonomije kroz rast cijena robe i materijala, zbog čega će biti usporen rast životnog standarda njihovih stanovnika. Pojedine siromašne zemlje živjeće opasno blizu ivice izdržljivosti ili će i prelaziti preko nje.