Siniša Bjeković iz Centra za ljudska prava pri Pravnom fakultetu u Podgorici, kaže da vidi više razloga za hiperprodukciju sudskih predmeta vezanih za slobodu izražavanja u Crnoj Gori:
"Mogu da kažem da postoji jedan postkonfliktni period u kome je u tranziciji društva jednostavno dolazi do naglog povećanja slobode koja je teško pojmljiva ne sam ovoj nego bilo kojoj državi, pogotovo državi koja se nalazi u traziciji. Druga stvar je ovdje da još uvijek u dovoljnoj mjeri ili dobro shvaćen taj potreban balans prava i obaveza i samih novinara jednako kao i onih na koje se novinarska riječ odnosi, tako da mislim da taj dio demokratizacije u svakom slučaju kod nas nije zaživio u potrebnoj mjeri".
Ubjedljivo gubljenje relaksiranosti i kultivisanosti komunikacije u savremenoj Crnoj Gori je direktna posljedica odsustva suštinske slobode izražavanja, ne one koja dozvoljava svakome da kaže bilo što, već one koja pretpostavlja pravovjernost poruke i govor istine, smatra Svetlana Racanović iz Nansen Dijelog Centra:
"Čini mi se da su u Crnoj Gori mnoge stvari danas ne u stagnaciji već u regresiji i shodno tome da je i samo izgovaranje istine postalo relevantno u provlačenju upravo načinom na koji saopštavate svoju poruku koji je najčešće lišen kontrole, mjere, ličnog i profesionalnog dostojanstva, čak i dobrog ukusa jer je sada na snazi jedna potpuna polarizacija ili nova dioba društva, ne više po etničkoj ili političkoj osnovi, nego ona koja počiva na iluziji i jednih i drugih da polažu pravo na apsolutnu kritiku ili na apsolutnu istinu čime se ne samo oni uzajamno isključuju već i izoluju svaku treću opciju koja se ni u jednom ni u drugom ekstremumu ne prepoznaje".
Siniša Bjeković primjećuje i da posebno javne ličnosti nemaju potreban prag tolerancije kada je riječ o crnogorskim novinarima koji im odgovaraju samo dok o njima pišu pozitivno:
"Ja bih u vezi nekih slučajeva koji su u ovom trenutku rekao da je ipak potrebno, ako ništa drugo, razmisliti hladne glave i pustiti da se izvjesni novinarski tekst ohladi bar dva, tri dana i vidjeti što je suština, odnosno da li postoji potreba za intervencijom tipa podnošenja tužbe za naknadu štete po osnovu objavljenog novinarskog teksta. Mislim da i tu malo fali u tom odnosu taj demokratski pristup, odnosno taj demokratski trend da se prije stupanja u postupak prije podnošenja tužbe da se procijeni još jednom ne samo mogućnost vođenja spora već i uticaj takvoga spora na javnost i slobodu javne riječi u Crnoj Gori".
Glavni problem je, insistira Svetlana Racanović, što istina u Crnoj Gori svakom danom gubi na vrijednosti:
"U Crnoj Gori danas, da se izrazim metaforično, ne samo da dominiraju "Salijeriji", pojedinci ili čitave grupe onih koji neku profesionalnu ili ličnu neostvarenost kompenzuju kvazi političkim angažmanom, kompleksaši raznih vrsta, već Crnom Gorom da nas dominiraju i razni "Donkarlosi", destrukti velikog kalibra u svakoj sferi našeg života, koje ćete naći i među onima koji su ovdje nazvani totalitarcima, ali i među onima koji sebe doživljavaju kao istinske demokrate i branitelje slobode misli i govora".