Lideri političkih stranaka u BiH ovih dana su počeli preispitivati korištenje bonskih ovlasti i pozivati visokog predstavnika na njihovu upotrebu, ili suprotno - prestanak njihovog korištenja. Rasprava o korištenju bonskih ovlasti visokog predstavnika je potpuno nepotrebna jer su stavovi između stranaka u Federaciji BiH i onih u RS-u po pitanju ovlasti oprečni, smatra Mladen Ivanić, lider Partije demokratskog progresa:
„Partije iz RS-a bi voljele da se ugasi Kancelarija visokog predstavnika, dok partije iz Sarajeva insistiraju na njegovoj daljoj ulozi. Razlozi su vrlo jasni: jedni su za ostanak zato što vjeruju da će ostankom realizovati svoje političke ciljeve; drugi su protiv ostanka jer vjeruju da će imati problema sa svojim političkim ciljevima ako visoki predstavnik ostane.“
Vijeće za implementaciju mira je, kaže Sulejman Tihić, predsjednik Stranke demokratske akcije, potvrdilo mandat OHR-a i njegovih ovlasti, uključujući i bonske:
„Onda kada domaći organi, domaće institucije ne mogu da riješe neko pitanje, ne mogu da se dogovore, ne mogu da se usaglase, ili se rade o kakvoj hitnoj stvari, tada visoki predstavnik ima pravo da umjesto domaćih institucija donese odluke, uključujući normalno tu i smjenu kadrova koji se ponašaju antidejtonski.“
No, visoki predstavnik u BiH Miroslav Lajčak je nakon zasjedanja bio jasan po pitanju ovlasti koje ima i načinu njihovog korištenja:
„Bonske ovlasti su isključivo moje pravo, moja odgovornost i moj autoritet. Rekao sam da neću oklijevati kako bih upotrijebio bonske ovlasti kada god osjetim da je to neophodno. Ne smatram, međutim, da je moja uloga visokog predstavnika i uloga bonskih ovlasti da uradim posao umjesto legitimno izabranih bh. političara. To su pitanja koja oni trebaju da riješe. Oni treba da se uključe u rješavanje problema kroz razgovore i konsenzus. Ako oni vjeruju da su Ured visokog predstavnika, visoki predstavnik i bonske ovlasti tu da urade posao za jednu stranu, da nametnu njihovu volju drugim stranama, onda mi ne dijelimo isto razumijevanje uloge visokog predstavnika i bonskih ovlasti.“
Lider Saveza nezavisnih socijaldemokrata Milorad Dodik kazao je nedavno kako će nametanje bonskih ovlasti prema bilo čemu što dolazi iz RS-a biti odbijeno, izuzev ukoliko se radi o oblasti ratnih zločina i pravosudnog sistema. S obzirom na izrečene Dodikove stavove, Tihić je uvjeren kako Lajčak ustvari zazire od premijera RS-a:
„Sporno je kako je Milorad Dodik došao na vlast, koji se ponaša bahato i sporno je zato što se na drugoj strani nalazi gospodin Lajčak, koji izgleda da se uplašio od takvog ponašanja. I vidjelo da se je to bio prvi visoki predstavnik koji je pregovarao o svojim odlukama. Nijedan dosad visoki predstavnik u BiH nije pregovarao o svojim odlukama. Odluke visokog predstavnika su se izvršavale.“
Ponukana stavom SNSD-a, na korištenje bonskih ovlasti visokog predstavnika pozvala je i Socijaldemokratska partija BiH, što je dodatno zaoštrilo odnose na relaciji entitetskih stranaka.
Rajko Vasić, izvršni sekretar SNSD-a, kaže kako je stav o OHR-u stari i dobro poznat:
„To nije ništa novo, samo što Sarajevo i političke stranke u Sarajevu nastoje da plaše vještice, i domaće i međunarodne zajednice, Miloradom Dodikom i na taj način pokušavajući da prisile nekoga da poteže bonska ovlaštenja.“
Vasić dodaje i da Bosni i Hercegovini treba novi put na kojem bonske ovlasti ne bi promijenile ništa:
„Koncepcija BiH, koju je uglavnom od rata naovamo provodio OHR, propala je. Moramo se okrenuti Bosni i Hercegovini domaćih snaga, Bosni i Hercegovini evropskog puta, Bosni i Hercegovini demokratije i decentralizacije. U tom smislu je uloga OHR-a znatno slabija i bonska ovlaštenja ne bi ništa riješila - i čak kada bi se potezala svakog četvrtka.“
Pozadina sukoba, smatra Ivanić, mogla bi biti ostvarenje političkih ciljeva, jer visoki predstavnik neće olako potezati ovlaštenja jer je njegov mandat u završnoj fazi:
„Moje lično mišljenje je da je Kancelarija ušla nakon ove zadnje sjednice PIK-a u proces tranzicije. Uvjeren sam da se bonska ovlaštenja neće koristiti osim u slučaju prijeke potrebe. I mislim da su ovi razgovori okrenuti više domaćoj upotrebi nego što imaju praktičnu korist.“