Šta se krije iza poraza i pobjeda IDIL-a

Piše: James Miller (Pripremila: Lidija Pisker)

Postoje najmanje četiri međusobno neovisne koalicije koje tvrde da se bore protiv takozvane Islamske države Iraka i Levanta (IDIL). Dok njih tri izvještavaju o velikom uspjehu, neuspjeh četvrte grupe nam može mnogo toga reći o trenutnim regionalnim i geopolitičkim odnosima.

"Država", koja je nastala 2014. godine, u jednom trenutku se protezala od sjeverozapadne Sirije do periferije Bagdada u Iraku. Sada je napadnuta sa svih strana i brzo se smanjuje.

Na istočnoj fronti, iračka vlada, kurdske pešmerge, turske vojne jedinice, iračka milicija i američke specijalne snage, kao i značajna međunarodna vazdušna koalicija na čelu sa SAD-om, oslobodile su Ramadi i Fallujah i sada ubrzano preuzimaju Mosul, iračko uporište IDIL-a. To je teška borba, ali napredak u Mosulu je na vijestima svaki dan, pa i svaki sat.

Na zapadnoj fronti, u Siriji, turski vojni i sirijski pobunjenici su zadali velike udarce IDIL-u. Azaz, Jarabulus, Mari i Dabuq su slobodni još od avgusta. Turske snage doživjele su jak otpor u IDIL-ovom uporištu Al-Babu, ali ipak napreduju cijepajući teritorij na dva dijela. IDIL-ov poraz je samo pitanje vremena - i života.

U središtu IDIL-a, sirijske odbrambene snage, sastavljene uglavnom od kurdskih boraca a podržane od SAD-a, pokorile su sjeverni dio teritorija. Sirijske snage postale su prijetnja IDIL-ovom glavnom gradu, Raqqai, koja je sad stalni cilj SAD-ovih i koalicionih vazdušnih udara.

Ove snage zajedno opkoljavaju sve najvažnije gradove i prijete zauzeti IDIL-ove najvažnije naftne i izvore gasa. A što je možda najvažnije, SAD smatra da je zarobila najvažnije vođe militantne grupe u tom području.

Teško je, dakle, zamisliti da četvrta koalicija, koja se bori na daleko manje važnim vojnim uporištima IDIL-a, gubi tlo pod nogama.

Ova četvrta grupa podržava sirijskog predsjednika Bashar al-Assada. Ona se sastoji od ruskih vojnika, specijalnih snaga i privatnih plaćenika (od kojih su mnogi obučeni tokom ruske invazije na Ukrajinu), kao i komandosa iranskog Islamskog revolucionarnog gardijskog zbora, ekstremista Hezbollah-a i šiitskih paravojnih jedinica iz Iraka.

Navodna misija ove koalicije je borba protiv terorista. Ipak, oni često dozvoljavaju ekstremističkim grupama poput IDIL-a da prošire svoj teritorij, dok su zabavljeni pokušajima da poraze pobunjeničke grupe podržane od SAD-a, od kojih su neke organizovane upravo da se bore protiv IDIL-a.

Tokom kampanje pro-Assadove koalicije za ponovno zauzimanje Aleppa od pobunjenika, IDIL je pokrenuo operaciju iznenađenja preotevši historijski grad Palmyru. Pobjeda je bila laka jer je tu bilo malo vojnih jedinica koje su ostale da čuvaju grad.

Iako je borba za Aleppo završila Assadovom pobjedom, IDIL-u je bilo dopušteno proširiti svoj teritorij zapadno od Palmyre. Iako se u blizini ovog grada i danas vode teške bitke, nema vojne operacije širih razmjera koje bi spriječile IDIL-ov rast.

Rusija je najavila povlačenje iz Sirije, ali dokazi ukazuju na suprotno. Fokus ruske vojske bio je usmjeren na pobunjeničke grupe sjeverno od Damaska - ne na grupe sa sjevera povezane sa Al-Qaeda-om i ne na IDIL u blizini grada Palmyra.

Militanti "Islamske države" zauzeli su drevni grad Palmira u Siriji. Palmira ili na arapskom Tadmu, spomenik je nulte vrijednosti pod zaštitom UNESCO-a čuva svjedočanstva starih civilizacija počev od semitske, babilonske do starorimske. Fotografije Palmire prije zauzimanja.

Sve ovo, čini se, potvrđuje da je prošlogodišnja pobjeda u gradu Palmyra predvođena ruskim snagama imala malo veze s borbom protiv terorizma, već je bila prilika za širenje propagande da su Rusija i Assad dorasli IDIL-u.

Prošle sedmice su se pojavili novi dokazi da su Rusija i Assad možda imali obostrano koristan, a ne protivnički odnos s IDIL-om, iako se čini da se dinamika te veze mijenja.

Sirijski grad Deir ez-Zour je u velikoj mjeri pod IDIL-ovom kontrolom od 2015. godine, ali je jedan dio grada i njegove okolice ostao pod kontrolom sirijske vojske. Vojni aerodrom nikad nije pao u ruke IDIL-a, čime je sirijski režim mogao uvoziti i izvoziti trupe, streljivo i pomagala u grad i iz grada. Tokom posljednjih dana, IDIL se svojski trudi maknuti sirijsku vojsku s tih pozicija.

Rusija sada želi da bombarduje IDIL-ove pozicije jer je ta militantna grupa presjekla Assadov teritorij na dva dijela.

To je priča sa dva lica – kako je ISIL gubio u Mosulu, tako je napredovao u Deir ez-Zouru.

Ali Deir ez-Zour nalazi se više od 250 kilometara od najbližeg Assadovog teritorija u Siriji, u srcu IDIL-ovog kalifata. Ako IDIL može ozbiljno ugroziti ove pozicije, zašto se to događa tek sad kad je u takvom oslabljenom stanju?

Ruska propaganda i pro-Assadovi novinari žele da vjerujemo da SAD dozvoljava velikom broju IDIL-ovih boraca da se povuku na zapad u Deir ez-Zouru. Nismo vidjeli bilo kakve dokaze koji podupiru taj zaključak.

Nadalje, IDIL-ovi ekstremisti koji su pobjegli iz Mosula mogu ugroziti SAD-ove specijalne snage koje djeluju u Siriji, tako da bi ovakva strategija imala malo smisla. Ali čak i da je to istina, zašto bi IDIL čekao da bude toliko slab da pokrene novu ofanzivu, umjesto da pošalje te snage na neku od njegovih važnijih pozicija koje imaju potrebu za pojačanjem?

Očigledan odgovor je da je IDIL dozvolio da sirijska vojska drži te pozicije, a sirijska vojska je dala IDIL-u malo razloga da promijeni mišljenje. Iako su se ove grupe prije međusobno borile u Siriji, situacija je bila obostrano korisna za Assada i IDIL. Držeći svoje pozicije, sirijska vlada je bila u mogućnosti tvrditi da je zarobljena u očajničkoj borbi protiv IDIL-ovih ekstremista.

Blizina sirijskih vojnih položaja obeshrabrila je zračne napade protiv ekstremističke grupe SAD-ove koalicije. Umjesto toga, SAD je umjesto važnih meta unutar Deir ez-Zoura pokrenuo riskantan napad specijalnih snaga na periferiji grada.

IDIL posustaje. Treba mu pobjeda. I zato napada sirijske položaje, u gradu Palmyra i Deir ez-Zouru, jer zna da vjerojatno može pobijediti. Stručnjaci su nas od početka ovog sukoba upozoravali da je sirijska vlada odigrala ulogu u stvaranju IDIL-a. Ne bismo trebali biti iznenađeni da su pro-Assadova koalicija i IDIL u najboljem slučaju iskoristili međusobno koristan odnos, a u najgorem slučaju da su se otvoreno udružili kako bi stvorili nered u Siriji i Iraku.

Ako Zapad borbi protiv IDIL-a pristupa ozbiljno, to bi trebalo učiniti sa širom otvorenim očima i paziti na Assadovu vladu i strane sile, posebno Rusiju, koje podržavaju IDIL.