Manjinske partije Rusa su se za vreme vlasti naprednjaka izuzetno politički aktivirale. Ukupno je četiri takve registrovane stranke i sve žele da učestvuju na svim nivoima predstojećih izbora. Sagovornici RSE ukazuju na žestoku ofanzivu Rusije u Srbiji, a poslednja istraživanja otkrivaju vrednosnu konfuziju mladih: oni bi se radije školovali ili radili na Zapadu, ali više od polovine njih bi podržalo postavljanje ruskih baza u Srbiji.
Prema rezultatima popisa iz 2011. godine u Srbiji živi 3.247 Rusa, iako lideri stranaka sa ruskim predznakom tvrde da ih je u Srbiji oko 4.200.
Registrovane manjinske partije Rusa najavljuju učešće na predstojećim izborima. To se dešava na talasu porasta broja građana Srbije u poslednje dve godine koji imaju dobar utisak o Rusiji, što je otkrilo istraživanje agencije Ipsos.
Potpise za kandidature nezavisno jedna od druge prikupljaju Stranka Rusa Srbije, Ruska stranka, Jedinstvena stranka Rusa i Srpsko-ruski pokret.
Dragan Cvetković, predsednik Stranke Rusa Srbije, kaže za RSE da neće u koaliciju sa drugim strankama sa ruskim predznakom jer ih ne priznaje kao prave ruske stranke, ali da će nastupati u koaliciji sa Rumunskom strankom. Upitan kakav je odnos njegove stranke prema evrointegraciji Srbije, Cvetković kaže:
„Mi smo protiv evropskih integracija, zato što ne možemo da budemo za one koji su nas bombardovali i koji nam otimaju Kosovo. A drugo, mi već jesmo u Evropi.“
Ni Slobodan Nikolić, prvi čovek Ruske stranke sa sedištem u Šapcu i član Gradskog veća, ne veruje u kredibilitet drugih ruskih stranaka:
„Mi smo jedina od tih proruskih stranaka koje se množe kao pečurke posle kiše i koje uglavnom pravi režim, koja je učestvovala na izborima 2014. Doduše, neuspešno, ali bili smo bez infrastrukture. Sad smo značajno poboljšali rad, imamo 90 odbora i povereništava i očekujemo ne samo da ćemo učestvovati na izborima nego i da ćemo ući u parlament“, kaže Nikolić.
Upitan na čemu se zasniva program Ruske stranke, Nikolić nedvosmisleno odgovara:
„Naš program se prvenstveno zasniva na ekonomskoj saradnji sa Rusiom, pristupanju Evroazijskoj uniji i Organizaciji za kolektivnu bezbednost i saradnju (ODKB). Normalno, protiv smo NATO i protiv evrointegracija.“ Nikolić dodaje da bi posle izbora njegova stranka sarađivala sa koalicijom DSS-Dveri i Srpskom radikalnom strankom.
Konfuzija među mladima
Nedavno istraživanje koje je agencija Ipsos stratedžik marketing sprovela za Centar za evroatlantske studije, pokazalo je da bi građani Srbije u starosnoj grupi od 18 do 35 godina za posao, studije ili lečenje odabrali Zapad, Evropu ili Ameriku, ali da bi u velikoj meri prihvatili uvođenje ruskog političkog sistema, a više od polovine ispitanika podržalo bi otvaranje ruskih baza u Srbiji.
Na ovu vrednosnu konfuziju ukazuje Jelena Milić, direktorka Centra za evroatlantske studije, koja nema dilemu o tome ko je za to odgovoran:
“Takva ‘šizofrena’ situacija je direktna posledica ponašanja pre svega vlasti Srbije, dakle, odgovornih ličnosti koje dominantno formiraju javno mnenje u ovoj zemlji i koji puštaju da razni Nenadi Popovići traže kancelarije za odnose sa Rusijom, po uzoru na Kancelariju za saradnju sa Evropskom unijom. Izjednačava se proces evropskih integracija Srbije, u kome jedna multinacionalna, nadnacionalna, struktura ima proces proširenja, sa bilateralnim odnosima sa nekim drugim zemljama.”
Jelena Milić ocenjuje da je sada na sceni direktna rusifikacija srpskog nacionalizma. Ona za RSE iznosi ekskluzivne podatke koje će CEAS objaviti u svojoj novoj studiji, akoji ilustruju jačanje ruske ofanzive u Srbiji u poslednjih nekoliko godina.
“Mi smo u tom periodu takođe otkrili 76 organizacija sa sedištem u Srbiji, koje promovišu ne desni nacionalizam nego direktnu saradnju sa Moskvom. Od toga je 11 sunarodničkih organizacija, to jest, organizacija etničkih Rusa, kojih do sada nije bilo. Pre je bilo mnogo više Rusina. Ima sedam novih, i to studentskih, organizacija, to nas posebno brine, koje zagovaraju direktno povezivanje s Rusijom i zagovaraju antidemokratske vrednosti koje nisu kompatibilne s evropskim integracijama. Dakle, imamo 12 pokreta sa političkim delovanjem, 13 političkih partija, a otkrili smo i sedam portala koji direktno zagovaraju takvu ideologiju, kao i tri ruske organizacije koje imaju podružnice u Srbiji. Ove organizacije ruskih sunarodnika nas plaše jer se ne slažu s našim podacima o tome koje sve od manjina žive u Srbiji i bojimo se da će da budu argument Putinu da kaže da su njihova prava ugrožena i da reaguje kao što je uradio na Krimu”, kaže Jelena Milić.
Ovaj procvat ruskih organizacija, navodi ona, vodi direktno do aktuelne vlasti.
“U poslednjih godinu i po dana ovako veliki broj proruskih, proputinovskih, organizacija u Srbiji ne bi mogao biti formiran bez nevidljive ruke vlasti. Jedan od glavnih argumenata za to je njihova medijska vidljivost i legitimitet koji im se daje – kroz veb sajtove ‘Pravde’, kroz ‘Informer’i druge medije."
Manjinske partije kao alat za preskakanje cenzusa
Politički analitičar Dragomir Anđelković ne slaže se sa ocenom da je za bujanje ruskih i proruskih partija odgovorna aktuelna vlada i to argumentuje činjenicom da je u poslednjih sedam-osam godina osnovana masa manjinskih partija – bugarskih, makedonskih, vlaških, a ne samo ruskih.
“Osnivanje manjinskih partija je način da se preskoči cenzus. Takve partije često osnivaju ljudi koji nemaju nikakve veze sa tim etničkim grupama jer to zakon dozvoljava. Paradoks je bio da je pre par godina Đorđe Vukadinović, koji je izrazito srpski nastrojen, sa grupom ljudi osnovao stranku vlaške nacionalne manjine i preko te stranke izašao na izbore 2012. godine. U toj partiji kažu da nema nijednog Vlaha. E, to je ista priča sa ruskim partijama”, stav je Anđelkovića.
Jelena Milić, pak, o osnivanju ruskih partija misli drugačije:
“One služe da lažno predstave SNS i Vučića kao umereni proevropski centar, da bi se javnost, i domaća i međunarodna, prevarila kako ne bi videla koliko antievropskih poruka i trendova zastrašivanja naroda ‘državnim udarima’ ova vlada radi. Cilj joj je da se još jedan mandat ‘proda’ zapadnoj međunarodnoj zajednici kao nezamenjiva, pa da joj se pomogne da ostane na vlasti. Ali, vrlo je opasno kreirati ovakav nacionalistički proputinovski desni sektor kad ti nemaš jake institucije koje to mogu da kontrolišu i kad imaš potpuno konfuznu, kobojagi pravu, pro-EU, opoziciju”, ukazuje Jelena Milić.