Esad Bajtal, profesor Sarajevskog univerziteta, za našu Facebook stranicu "Zašto?" analizirao je mogućnost izbora Fikreta Abdića, nekadašnjeg šefa posrnulog ekonomskog giganta Agrokomerca, bivšeg člana Predsjedništva BiH, vođe ratnog autonomaškog pokreta u Cazinskoj Krajini i osuđenog ratnog zločinca, za načelnika Opštine Velika Kladuša.
- Najjednostavnije govoreći, logikom životne svakodnevnice i već standardnih bh. podjela svake vrste, Abdić bi moga biti izabran naprosto zato što ima svoje sljedbenike. One koji su se borili s njim i za njega. U slučaju da se to dogodi, glasačka Velika Kladuša bi još jednom, sama pred sobom, ali i pred bh. javnošću, potvrdila svoju odanost Vođi i njegovom političkom projektu, bez obzira na svu političku pozadinu na koju Vaše pitanje simptomatski racionalno ukazuje.
- Međutim, sama činjenica da izborna pravila Abdiću nisu uskratila mogućnost kandidovanja, legitimiše ga kao legalnog i legitimnog učesnika izborne utakmice, ma šta inače mislili bh. građani koji to, sa stanovišta logike ratnih događanja i iritirajuće hipoteke jedne sudske presude, ne prihvataju. Sve ostalo, izvan tako zakonski postavljenog izbornog okvira, spada u princip ničim obavezujućeg degustibusa: o ukusima se ne raspravlja. Ali se, strogo demokratski gledajući, i sa jedne i sa druge strane ličnih opredjeljenja, može misliti i govoriti šta god ko hoće.
- Dakle, da bi se izbjeglo gornje i njemu slična pitanja, i eventualno rizični izazovi unutar podijeljenog građanstva Krajine, samo društvo, odnosno država kao njegov zakonski okvir, moraju stvari postaviti na svoja mjesta i logikom pravne legislative, raščistiti sve političke, moralne, običajne i druge dileme koje izaziva situacija Abdićevog političkog i izbornog angažmana.
- Ovako, uvijek će biti i onih koji su ZA i onih koji su PROTIV, ne samo u BiH i Krajini, nego i u samoj Velikoj Kladuši, što u situaciji dugogodišnjom socijalnom, i egzistencijalnom krizom proizvedenih frustracija, može, i ponavljam može (dakle, ne mora), izazvati refleksno nepredvidive turbulencije javnog mnijenja.
Uostalom, da ne spekuliramo, pred nama je.
