Tridesetak osoba, većinom redovitih sudionika okupljanja krajnje desnice, prisustvovalo je obredu posvećenja vode u organizaciji nepostojeće Hrvatske pravoslavne crkve u središtu Zagreba, nedaleko od pravoslavne crkve na trgu Petra Preradovića. To nema veze sa religijom, nego je posrijedi ustašofilski egzibicionizam, kažu eksperti.
Pod imenom posvećenja vode povodom Bogojavljenja u organizaciji virtualne Hrvatske pravoslavne crkve održano je na zagrebačkom trgu Petra Preradovića, nedaleko od pravoslavne crkve Preobraženja Gospodnjeg okupljanje tridesetak građana, najvećim dijelom poznatih sa okupljanja i prosvjeda ustaškonostalgičarske krajnje desnice. O kakvom se skupu radilo, najbolje će ilustrirati dio uvodnog obraćanja organizatora događanja, novinara Marka Juriča.
„Zašto se Hrvatska srami svojih Hrvata pravoslavne vjeroispovijesti? Možda zato što oni ne pjevaju četničke pjesme? Možda zato što u Hrvatskoj pravoslavnoj crkvi nisu dobrodošle političke barabe - predstavnici šefa srpske Vlade – koji usred Zagreba prijete Hrvatskoj i hrvatskom narodu, i to pred kompletnim državnim vrhom koji nije smogao hrabrosti da toj političkoj barabi kaže: 'Gubi se tamo u taj četnički brlog u Beograd odakle si i došao!'“
Jurič je ovo događanje priredio u ime fantomske udruge Velebit, a u središte pozornosti javnosti došao je kada je kao voditelj u emisiji jedne od lokalnih zagrebačkih televizija vrlo neprofesionalno komentirao, nakon što je pustio video zapis u kojem mitropolit zagrebačko-ljubljanski Porfirije sudjeluje u pjevanju pjesme koja slavi ratnog zločinca, četničkog vojvodu popa Momčila Đujića. Potom je - kada je TV postaja kažnjena sa tri dana neemitiranja, bio među organizatorima prosvjeda par tisuća ljudi, a pred desetak dana otpušten je jer je u emisiji tražio da svi u Hrvatskoj iz inata pozdravljaju ustaškim pozdravom.
Nakon takvog uvoda, obred posvećivanja vode obavio je samozvani arhiepiskop nepostojeće Hrvatske pravoslavne crkve, inače bugarski svećenik, Aleksandar.
Iako su sudionici skupa tvrdili drugačije, Hrvatska pravoslavna crkva postojala je kao Pavelićev projekt samo od 1942. do 1945. Vodili su je većinom ruski emigrantski svećenici predvođeni samoproglašenim patrijarhom Germogenom, koji je kao i ostali čelni ljudi tog projekta, likvidiran 1945. Inicijativa da se HPC oživi postoji na marginama hrvatske krajnje desnice, ali niti jedna garnitura hrvatskih vlasti nije ih željela registrirati.
Jurič je poručio hrvatskim vlastima da dopuste registraciju Hrvatske pravoslavne crkve i osiguraju joj prostor za održavanje obreda, inače će se i dalje ovako javno okupljati u središtu Zagreba.
To nema nikakve veze sa religijom, već je to ustašofilski egzibicionizam, komentirao je ovaj događaj za Radio Slobodna Europa (RSE) sociolog religije i bivši jugoslavenski i hrvatski diplomat Ivica Maštruko.
„To nema veze ni sa pravoslavljem, ni sa crkvom, ni sa vjerom, ni sa bilo čime. To je jedna nacionalistička grupacija koja na taj način želi uzburkati nacionalističke vode i – to je to! Niti će imati niti ima bilo kakvu osnovu, podlogu ili mogućnost da se razvije u bilo što. To je samo jedna nacionalistička i vjerojatno ustašofilska grupacija koja, pozivajući se na Germogena i ostalo, želi na taj način dobiti pažnju u javnosti, ništa drugo!“
Već ranije je saborski zastupnik srpske manjine Milorad Pupovac ovo okupljanje ocijenio kao provokaciju i prijetnju, a u četvrtak navečer medijima je dostavljeno priopćenje mitropolita Srpske pravoslavne crkve zagrebačko-ljubljanskog Porfirija u kojem se kaže da grupacija koja sebe naziva Hrvatskom pravoslavnom crkvom za pravoslavlje ne postoji i da je ona isključivo problem države u Hrvatskoj.
Skup je osiguravao manji broj pripadnika temeljne policije i nije zabilježen nijedan incident.
