Kultura i umjetnost nikada nije ni bila na listi prioriteta crnogorskih vlasti, pa shodno tome, ni kriminal u ovoj oblasti ne privlači pažnju sistema. Na prisustvo brojnih falsifikovanih umjetničkih djela u Crnoj Gori, skrenuo je pažnju javni vapaj slikara Đura Prijića, sina čuvenog crnogorskog slikara Aleksandra Prijića, koji tvrdi da je Crna Gora preplavljena falsifikovanim umjetninama.
Istoričar umjetnosti Aleksandar Čilikov kaže da Crna Gora nema razvijeno art tržište, ali da falsifikata ipak ima. Najčešće se, naravno, krivotvore djela najvećih imena crnogorske likovne umjetnosti.
"Povemeno sam nailazio na falsifikate umjetničkih slika. Uglavnom se radi o djelima: Petra Lubarde, Mila Milunovića, Miloša Vučkovića... Znači, pripadnika starije generacije poznatih crnogorskih i ex jugoslovenskih umjetnika", navodi Čilikov.
Aleksandar Prijić, poznati crnogorski i jugoslovenski slikar, pripadao je prvoj generaciji poslijeratnih slikara, a umjetnost je učio u ateljeima Petra Lubarde i Mila Milunovića.
Njegov sin, takođe slikar, Đuro Prijić, za RSE kaže da je, emotivno pogođen brojnim, ali i lošim falsifikatima djela svog oca riješio da javno progovori o falsifikovanim umjetničkim slikama koje su, kako kaže, preplavile Crnu Goru.
"Nekoliko ljudi koji su željeli da kupe sliku mog oca, elektronskom poštom su mi poslali fotografije i bio sam šokiran. Do sada sam skupio već desetak falsifikata", kaže Prijić koji primjećuje da falsifikatori čak nijesu uložili ni značajniji napor da naprave kvalitetan falsifikat.
"To je toliko naivno urađeno da je smiješno za pogledati", dodaje Prijić kome naročito teško pada žmurenje na ovu pojavu.
"Svi ćute. Ne znam zašto. Javna je tajna da se to radi i sa Lubardinim djelima. Preplavljeni smo falsifikatima. Znalo se, čak, gdje se to sve radi. Niko ne reaguje. Struka ćuti, što je najporaznije", rekao je Prijić.
Odgovor istoričara umjetnosti i sudskog vještaka za likovnu i primijenjenu umjetnost, Aleksandra Čilikova, na pitanje - da li u Crnoj Gori uopšte postoje stručnjaci ili institucije koje mogu kredibilno da utvrđuju autentičnost umjetničkog djela, prilično je poražavajuć za jednu državu čiji zvanični predstavnici vole da ističu koliko su joj privrženi.
"Ekspertize radimo ili ja ili neko od mojih kolega, ali radi se o davanju mišljenja, a to se ne može smatrati dokumentom koji bi bio validan, recimo, na sudu. Ne shvatam zašto naše zvanične institucije ne daju sertifikate", kaže Čilikov.
Porazno ćutanje stručne javnosti
I vlasnik podgoričke likovne galerije Most Milorad Kovačević kaže da u Crnoj Gori ne postoji osoba ili institucija koja daje sertifikate što bi, prema njegovom mišljenju, bilo neophodno.
"Svi se upućuju u Beograd kod istoričara umjetnosti Nikole Kusovca koji jedini izdaje sertifikate na prostoru Crne Gore i Srbije. Za Bosnu i Hercegovinu, Hrvatsku i ostale zemlje bivše Jugoslavije ne znam", komentariše Kovačević.
Za slikara Đura Prijića, koji je sačinio čitavu zbirku falsifikovanih slika svog oca Aleksandra Prijića, je najporaznije ćutanje stručne javnosti u vezi sa poplavom falsifikovanih umjetnina, a u vezi sa nezainteresovanošću države za ovaj problem, Prijić kaže da je svjestan da kultura i umjetnost nijesu na listi prioriteta.
"Imam utisak da je društvo preokupirano nečim drugim. Kultura, inače, nije u žiži tako da me to ne iznenađuje. Međutim, ovo toliko bode oči da bi trebalo očekivati neku reakciju. Ne pada mi na pamet da ja izigravam istražne organe. Moje je bilo da pokušam da skrenem pažnju", rekao je Prijić.
Iz Uprave policije nijesmo dobili odgovor na pitanja u vezi sa problematikom falsifikovanih umjetnina, a galerista Milorad Kovačević kaže da bi u rješavanje problema, pored policije, trebalo da se uključe i druge službe, poput carine.
"Mislim da se umjetnička djela ne falsifikuju u Crnoj Gori, već da to dolazi sa mnogo većeg tržišta kao što je Beograd. To je milionsko tržište gdje možete da nabavite brojne slike najpoznatijih crnogorskih slikara: Lubardu, Milunovića, Stanića...", zaključio je Kovačević.