Portparol direktora Policije Republike Srpske Radovan Pejić kazao je da je hapšenje u Argentini jednog od najtraženijih haških bjegunaca Milana Lukića rezultat razmjene obavještajno-bezbjednosnih podataka i operativno-taktičkih aktivnosti između Ministarstva unutrašnjih poslova Republike Srpske, MUP-a Srbije, MUP-a Crne Gore i međunarodne zajednice. Trenutno se, kaže Pejić, vode aktivnosti na definitivnoj identifikaciji uhapšenog Lukića:
„Raspolažemo određenim saznanjima kada je i odakle krenuo prema Argentini, i to je rezultat intenzivne saradnje u razmjeni obavještajno-bezbjednosnih podataka, ali ne želimo otkrivati, upravo zbog drugih, kako smo došli do tih informacija. Relativno kratko vrijeme boravi u Argentini, to je ono što se u ovom trenutku može reći.“
Pejić je kazao da se sada radi i na otkrivanju grupe za podršku koja je pomogla Milanu Lukiću da se prebaci do Argentine:
„... jer bi nam to mnogo koristilo u pronalaženju i lociranju mjesta boravka drugih optuženih sa javnih lista.“
Za sada se ne zna da li će Lukić iz Argentine direktno biti isporučen Haškom tribunalu. Potražuje ga i Srbija, gdje je 15. jula ove godine osuđen na 20 godina zatvora zbog ratnog zločina otmice i ubistva 16 Bošnjaka iz mjesta Sjeverin 1992. godine.
Radovan Pejić rekao je kako očekuje da i vlasti u Sarajevu reaguju, jer je Lukić državljanin Bosne i Hercegovine:
„Intenzivne su aktivnosti sa institucijama BiH upravo na rješavanju pitanja isporuke i transfera. U ovom trenutku mi nemamo pouzdanu informaciju gdje će biti prva stanica njegove isporuke.“
Haška optužnica Milana Lukića tereti za istrebljenje, progone, ubistva i nehumana djela počinjena nad nesrpskim stanovništvom na području Višegrada između maja 1992. godine i oktobra 1994. godine.
U proljeće 1992. godine Milan Lukić je formirao paravojnu grupu koja se spominjala pod nazivima „Beli orlovi“ i „Osvetnici“, a koja je provodila teror nad Bošnjacima u Višegradu.
Optužba uključuje pet odvojenih incidenata ubistava, od kojih su dva naročito užasna, rekao je oficir za vezu Haškog tribunala u Bosni i Hercegovini, Matijas Helman:
„U optužnici se navodi da su 14. juna 1992. godine Milan Lukić i drugi prisilili oko 65 žena, djece i starijih muškaraca, Bošnjaka, da uđu u jednu kuću u Pionirskoj ulici u Višegradu. Kuća je zatim zabarikadirana i zapaljena. Gotovo svi koji su bili zaključani u toj kući, ubijeni su, uključujući 17-ero djece starosti od 2 dana do 14 godina. 27. juna Milan Lukić počinio je sličan zločin na drugoj lokaciji u Višegradu, gdje je ponovo zabarikadirao grupu ljudi u jednoj kući, koja je potom zapaljena, što je za posljedicu imalo smrt približno 70 osoba.“
Zajedno sa Milanom Lukićem na optužnici se nalazi i njegov bliski rođak Sredoje Lukić, te Mitar Vasiljević. Vasiljević se do sada jedini pojavio pred Haškim tribunalom, gdje je i osuđen na 15 godina zatvora.
*****
Hapšenje optuženika Milana Lukića u Argentini rezultat je saradnje ovdašnje službe bezbednosti i međunarodne zajednice, kaže predsednik Nacionalnog saveta za saradnju sa Haškim tribunalom Rasim Ljajić i podvlači:
¨Potraga za Milanom Lukićem traje poslednjih devet meseci i ona je rezultirala ovim hapšenjem. Sada sledi postupak njegovog izručenja. Imajući u vidu činjenicu da Haški tribunal ima primat nad domaćim zakonskim propisima on će, sasvim sigurno, biti direktno isporučen Haškom tribunalu i ja čekam da se to dogodi u narednih nekoliko dana.¨
Informaciju da su ovdašnje vlasti i službe bezbednosti sarađivali sa međunarodnom zajednicom u hapšenju, za Radio Slobodna Evropa je potvrdila i Florens Artman, portparol glavne tužiteljke Haškog tribunala:
¨To je višenedeljna saradnja, koja je omogućila lociranje i hapšenje od strane argentinske policije. To je bila saradnja sa Tužilaštvom i zatim, kada je lociran, sa argentinskim vlastima. Tužilaštvo u Hagu pozdravlja saradnju koju smo imali.¨
Interesantno je da je Lukić drugi optuženik koji je uhapšen u Argentiniove godine. Pre njega, argentinske vlasti uhapsile su u maju Nebojšu Minića, optuženog za zločine na Kosovu. Vojno-policijski analitičar Zoran Dragišić ocenjuje da su to dobri signali, jer pokazuju da se haški optuženici ne mogu sakriti:
¨Mislim da su naše službe, u tom pogledu, napravile vrlo značajan korak. Formirane su nove službe, u okviru Ministarstva spoljnih poslova, koje se bave terorizmom i organizovanim kriminalom, a tu svakako spada i potraga za najtraženijim beguncima. Smatram da je hapšenje Lukića prvi plod takve saradnje.¨
Inače, Lukić je sredinom jula sa još trojicom pripadnika paravojne formacije ¨Osvetnici¨, osuđen u ponovljenom postupku pred okružnim sudom u Beogradu, na 20 godina zatvora zbog otmice i ubistva 16 bošnjačkih civila iz mesta Sjeverin, oktobra 1992. godine. Ušestvovao je, takođe, u otmici 17 civila iz voza na relaciji Beograd-Bar, u stanici Štrpce, 27. februara 1993. godine, ali kako nam je rešeno u tužilaštvu za ratne zločine, u Beogradu, protiv njega nije proširena istraga povodom ovog događaja. Predsednik Helsinškog komiteta za ljudska prava u Sandžaku i zastupnik porodica oštećenih u slučaju Sjeverin, Šefko Alomerović ističe da optužnica Haškog tribunala protiv Milana Lukića ne obuhvata zločine u Sjeverinu i Štrpcima, te da će on u Hagu odgovarati za zločine počinjene u Višegradu, ali i podvlači:
¨Ako bi se dogodilo, kao što se govori, da se njemu sudi u Bosni, onda bi verovatno tužilac iz Bosne proširio optužnicu i na ta dva zločina.¨
Sa druge strane, Florens Artman kaže da je preuranjeno govoriti da li će Hag suđenje prepustiti pravosuđu BiH, ali naglašava da će Tribunal svakako imati u vidu presudu za zločine u Sjeverinu i da je kazne moguće sabirati:
¨U principu, da. U kom obliku? Tačno ne znam. Uvek ima sistem, ne samo u pravosuđu za ratne zločine.¨
Hapšenje Milana Lukića moglo bi biti od presudnog značaja za dalju istragu o ratnim zločinima u Višegradu i Sjeverinu, Zvorniku i Štrpcima. Podsećamo da su, nakon izricanja presuda počiniocima zločina u Sjeverinu, pred Okružnim sudom u Beogradu, sredinom jula, članovi porodica žrtava kao najvažnije istakli da se otkriju i kazne naručioci i nalogodavci za ubistva 16 bošnjačkih civila. Zineta Hodžić:
¨Muž mi je nastradao i njegova sestra. Nisam zadovoljna procesom suda, nije pravda zadovoljena, nisu izvedeni svi počinioci i organizatori zločina. Od koga je to poteklo? Nije poteklo od počinioca i zločinaca, nego je to njima naređeno. To je planiran zločin radi etničkog čišćenja.¨
„Raspolažemo određenim saznanjima kada je i odakle krenuo prema Argentini, i to je rezultat intenzivne saradnje u razmjeni obavještajno-bezbjednosnih podataka, ali ne želimo otkrivati, upravo zbog drugih, kako smo došli do tih informacija. Relativno kratko vrijeme boravi u Argentini, to je ono što se u ovom trenutku može reći.“
Pejić je kazao da se sada radi i na otkrivanju grupe za podršku koja je pomogla Milanu Lukiću da se prebaci do Argentine:
„... jer bi nam to mnogo koristilo u pronalaženju i lociranju mjesta boravka drugih optuženih sa javnih lista.“
Za sada se ne zna da li će Lukić iz Argentine direktno biti isporučen Haškom tribunalu. Potražuje ga i Srbija, gdje je 15. jula ove godine osuđen na 20 godina zatvora zbog ratnog zločina otmice i ubistva 16 Bošnjaka iz mjesta Sjeverin 1992. godine.
Radovan Pejić rekao je kako očekuje da i vlasti u Sarajevu reaguju, jer je Lukić državljanin Bosne i Hercegovine:
„Intenzivne su aktivnosti sa institucijama BiH upravo na rješavanju pitanja isporuke i transfera. U ovom trenutku mi nemamo pouzdanu informaciju gdje će biti prva stanica njegove isporuke.“
Haška optužnica Milana Lukića tereti za istrebljenje, progone, ubistva i nehumana djela počinjena nad nesrpskim stanovništvom na području Višegrada između maja 1992. godine i oktobra 1994. godine.
U proljeće 1992. godine Milan Lukić je formirao paravojnu grupu koja se spominjala pod nazivima „Beli orlovi“ i „Osvetnici“, a koja je provodila teror nad Bošnjacima u Višegradu.
Optužba uključuje pet odvojenih incidenata ubistava, od kojih su dva naročito užasna, rekao je oficir za vezu Haškog tribunala u Bosni i Hercegovini, Matijas Helman:
„U optužnici se navodi da su 14. juna 1992. godine Milan Lukić i drugi prisilili oko 65 žena, djece i starijih muškaraca, Bošnjaka, da uđu u jednu kuću u Pionirskoj ulici u Višegradu. Kuća je zatim zabarikadirana i zapaljena. Gotovo svi koji su bili zaključani u toj kući, ubijeni su, uključujući 17-ero djece starosti od 2 dana do 14 godina. 27. juna Milan Lukić počinio je sličan zločin na drugoj lokaciji u Višegradu, gdje je ponovo zabarikadirao grupu ljudi u jednoj kući, koja je potom zapaljena, što je za posljedicu imalo smrt približno 70 osoba.“
Zajedno sa Milanom Lukićem na optužnici se nalazi i njegov bliski rođak Sredoje Lukić, te Mitar Vasiljević. Vasiljević se do sada jedini pojavio pred Haškim tribunalom, gdje je i osuđen na 15 godina zatvora.
*****
Hapšenje optuženika Milana Lukića u Argentini rezultat je saradnje ovdašnje službe bezbednosti i međunarodne zajednice, kaže predsednik Nacionalnog saveta za saradnju sa Haškim tribunalom Rasim Ljajić i podvlači:
¨Potraga za Milanom Lukićem traje poslednjih devet meseci i ona je rezultirala ovim hapšenjem. Sada sledi postupak njegovog izručenja. Imajući u vidu činjenicu da Haški tribunal ima primat nad domaćim zakonskim propisima on će, sasvim sigurno, biti direktno isporučen Haškom tribunalu i ja čekam da se to dogodi u narednih nekoliko dana.¨
Informaciju da su ovdašnje vlasti i službe bezbednosti sarađivali sa međunarodnom zajednicom u hapšenju, za Radio Slobodna Evropa je potvrdila i Florens Artman, portparol glavne tužiteljke Haškog tribunala:
¨To je višenedeljna saradnja, koja je omogućila lociranje i hapšenje od strane argentinske policije. To je bila saradnja sa Tužilaštvom i zatim, kada je lociran, sa argentinskim vlastima. Tužilaštvo u Hagu pozdravlja saradnju koju smo imali.¨
Interesantno je da je Lukić drugi optuženik koji je uhapšen u Argentiniove godine. Pre njega, argentinske vlasti uhapsile su u maju Nebojšu Minića, optuženog za zločine na Kosovu. Vojno-policijski analitičar Zoran Dragišić ocenjuje da su to dobri signali, jer pokazuju da se haški optuženici ne mogu sakriti:
¨Mislim da su naše službe, u tom pogledu, napravile vrlo značajan korak. Formirane su nove službe, u okviru Ministarstva spoljnih poslova, koje se bave terorizmom i organizovanim kriminalom, a tu svakako spada i potraga za najtraženijim beguncima. Smatram da je hapšenje Lukića prvi plod takve saradnje.¨
Inače, Lukić je sredinom jula sa još trojicom pripadnika paravojne formacije ¨Osvetnici¨, osuđen u ponovljenom postupku pred okružnim sudom u Beogradu, na 20 godina zatvora zbog otmice i ubistva 16 bošnjačkih civila iz mesta Sjeverin, oktobra 1992. godine. Ušestvovao je, takođe, u otmici 17 civila iz voza na relaciji Beograd-Bar, u stanici Štrpce, 27. februara 1993. godine, ali kako nam je rešeno u tužilaštvu za ratne zločine, u Beogradu, protiv njega nije proširena istraga povodom ovog događaja. Predsednik Helsinškog komiteta za ljudska prava u Sandžaku i zastupnik porodica oštećenih u slučaju Sjeverin, Šefko Alomerović ističe da optužnica Haškog tribunala protiv Milana Lukića ne obuhvata zločine u Sjeverinu i Štrpcima, te da će on u Hagu odgovarati za zločine počinjene u Višegradu, ali i podvlači:
¨Ako bi se dogodilo, kao što se govori, da se njemu sudi u Bosni, onda bi verovatno tužilac iz Bosne proširio optužnicu i na ta dva zločina.¨
Sa druge strane, Florens Artman kaže da je preuranjeno govoriti da li će Hag suđenje prepustiti pravosuđu BiH, ali naglašava da će Tribunal svakako imati u vidu presudu za zločine u Sjeverinu i da je kazne moguće sabirati:
¨U principu, da. U kom obliku? Tačno ne znam. Uvek ima sistem, ne samo u pravosuđu za ratne zločine.¨
Hapšenje Milana Lukića moglo bi biti od presudnog značaja za dalju istragu o ratnim zločinima u Višegradu i Sjeverinu, Zvorniku i Štrpcima. Podsećamo da su, nakon izricanja presuda počiniocima zločina u Sjeverinu, pred Okružnim sudom u Beogradu, sredinom jula, članovi porodica žrtava kao najvažnije istakli da se otkriju i kazne naručioci i nalogodavci za ubistva 16 bošnjačkih civila. Zineta Hodžić:
¨Muž mi je nastradao i njegova sestra. Nisam zadovoljna procesom suda, nije pravda zadovoljena, nisu izvedeni svi počinioci i organizatori zločina. Od koga je to poteklo? Nije poteklo od počinioca i zločinaca, nego je to njima naređeno. To je planiran zločin radi etničkog čišćenja.¨
