Mensur CAMO – Srdan KUSOVAC – Ivana LALIC – Jasna VUKICEVIC – Zoran GLAVONJIC – Zoran PRERADOVIC - Srdan JANKOVIC - Maja BJELAJAC - Mirjana RAKELA – Enis ZEBIC - Ankica BARBIR MLADINOVIC - Goran VEŽIC – Anamari REPIC – Dragan ŠTAVLJANIN
Glasnogovornica Haškog tribunala Alexandra Milanov: „Tribunal sa žaljenjem izveštava da je Slobodan Milošević danas preminuo. Njegovo telo je nađeno u 9:00 sati kada je otvorena njegova ćelija. Tribunal je, naravno, odmah kontaktirao nadležne organe Holandije, koji su počeli da sprovode istragu. Sudija Fausto Pokar, predsednik tribunala, naredio je da se sprovede i interna istraga.“U šturom saopštenju Tribunala piše da je Milošević pronađen mrtav jutros u svojoj ćeliji u pritvoru. Agencije navode da je zatvorenik pronađen beživotan u svom krevetu između 9 i 9.30 sati. "Danas, 11. marta, Slobodan Milošević je pronađen beživotan u svom krevetu u pritvorskoj jedinici UN u Sheveningenu. Čuvar je odmah pozvao zapovjednika i ljekara pritvora. Ljekar je potvrdio da je Milošević mrtav", piše u saopštenju.
Predsjednik Tribunala, italijanski sudac Fausto Pocar, naložio je da se provede puna istraga, koja će obuhvatiti obdukciju i toksikološku analizu.
Miloševićeva porodica je obaviještena o njegovoj smrti.
Milošević se više puta žalio na zdravstvene probleme u sudnici Haškog tribunala, a Sudsko vijeće odbilo je 24. februara da ga privremeno pusti u Moskvu na liječenje. Milošević je 22. februara obavijestio predsjedavajućeg sudiju Patricka Robinsona da ne može da nastavi ispitivanje svjedoka, jer se ne osjeća dobro.
Milošević je u pritvoru u Hagu od 29. juna 2001. godine, a od 12. februara 2002. sudi mu se po optužnici za zločine protiv čovječnosti na Kosovu i u Hrvatskoj i genocid u BiH.
* * * * *
Da 1987. godine Slobodan Milošević nije na Kosovu izgovorio mnogo puta citiranu rečenicu: „Niko ne sme da vas bije!“, njegov dolazak na vlast nesumnjivo bi bio mnogo teži. Milošević je tako ubedio mnoge Srbe kako će rešiti problem njihovih sunarodnika na Kosovu, a kosovskim Srbima, između ostalog, poručio je:
„Želim da vam kažem, drugovi, da vi treba da ostanete ovde. Ovo je vaša zemlja, ovde su vaše kuće, vaše njive, vaše bašte, vaše uspomene. Nećete valjda napustiti svoju zemlju jer se u njoj teško živi, jer su vas pritisli nepravda i poniženje. Nikada nije bilo svojstveno duhu srpskog i crnogorskog naroda da ustukne pred preprekama, da se demobiliše, da se demorališe kada mu je teško. Treba da ostanete ovde i zbog svojih predaka i zbog potomaka. Pretke biste obrukali, a potomke razočarali.“
Slobo, ne daj Kosovo!
„Da vam kažem da se ne brinete, da se ne plašite. Nikad nećemo dati Kosovo!“
Podsjećanje na Slobodana Miloševića ne bi bilo potpuno bez posebnog podsjećanja na Vidovdan 28. juna 1989. godine, kada je na Gazimestanu, na proslavi 600 godina od Kosovske bitke više od milion Srba klicalo svome vođi:
„Šest vekova kasnije, danas, opet smo u bitkama i pred bitkama. One nisu oružane, mada i takve još nisu isključene. Ali bez obzira kakve da su, one – bitke – se ne mogu dobiti bez odlučnosti, hrabrosti i požrtvovanosti, bez tih dobrih osobina koje su onda davno bile prisutne na polju Kosovu. Neka večno živi uspomena na kosovsko junaštvo.“
Živeo!
Slobo, Slobo…!
„Neka živi Srbija!“
Slobo, Slobo…!
„Neka živi Jugoslavija!“
Slobo, Slobo…!
„Neka živi mir i bratstvo među narodima!“
Živeo!
Slobodan Milošević je svojevremeno poručio međunarodnoj zajednici da se „Srbija saginjati neće“:
„Oni koji nam preporučuju da se povijemo, da se sagnemo, neka se povijaju i saginju sa svojim istomišljenicima. Srbija se neće ni povijati, niti saginjati, već će svakome moći uvek uspravno da pogleda u oči.“
Na Vidovdan 2001. godine Slobodan Milošević isporučen je Haškom sudu pod najtežom od svih optužnica – optužnicom za zločine protiv čovečnosti učinjene na Kosovu.
* * * * *
Dvodnevna drama koja je prethodila najvećem hapšenju u istoriji Srbije, počela je tako što je u petak 30. marta Branislav Ivković, poslanik Socijalističke partije Srbije, za skupštinskom govornicom saopštio da se ispred Miloševićeve rezidencije u Užičkoj 11 nalaze vozila sa naoružanim ljudima. To je bio signal za nekoliko stotina Miloševićevih pristalica i saradnika da se okupe ispred rezidencije u pokušaju da ne dozvole hapšenje.
Slobo! Slobo!
„Zna se šta su planirali. Do daljnjeg mi ostajemo ovde. Jer dok smo mi ovde, ne može biti ništa.“
Nedamo Slobu!
Nedamo! Nedamo!
„Branićemo ga. Tijelima. Tri rata sam preturio preko glave, mogu i ovo.“
Nedamo Slobu!
Te noći, nakon nekoliko napetih sati u uzavreloj atmosferi, procurela je informacija da je Milošević uhapšen. Ali je on to demantovao tako što se pojavio na kapiji rezidencije i kratko mahnuo pristalicama. To su potvrdili i njegovi najbliži saradnici Branislav Ivković i Živorad Igić:
„On je dobro, i zamolio me je da u njegovo ime pozdravim sve građane koji su odlučili da budu ovde pored njega u ovim trenucima.“
„Evo malopre kad ste me zvali, predsednik je bio tu, na tri metra od mene. Do ovog momenta. A sad je skoro dva sata po ponoći.“
U tom trenutku, oko dva sata posle ponoći, jake policijske snage rasteruju pristalice Miloševića i blokiraju ulaz u rezidenciju. To je bio znak da se verovatno sprema konkretna akcija, što je uznemirilo okupljene, pogotovo Sinišu Vučinića, Miloševićevog saradnika i zaštitnika koji je ranije najavio da je čak 50 hiljada komada oružja spremno za odbranu u slučaju hapšenja bivšeg jugoslovenskog predsednika:
„Niko ne može slomiti slobodarski duh srpskog naroda, slobodu Srbije i Slobodana Miloševića!“
Tako je!
„Neka mračne sile beže sa ovih prostora!“
Tako je!
„I nema povlačenja!“
Nema! Ginemo!
Oko tri sata, specijalne jedinice policije kreću u akciju i zauzimaju jednu od kapija na ulazu u rezidenciju. U toj akciji su povređena dva policajca i jedan fotoreporter, a u subotu ujutro ministar policije Dušan Mihajlović saopštava da se vode pregovori oko predaje Miloševića i da će policija bez sumnje izvršiti svoj zadatak:
„Ili će Milošević doći pred istražnog sudiju sam ili ćemo ga mi privesti, milom ili silom. Neće mu pomoći ovih nekoliko pijanica i plaćenika koji su okrvavili ruke čuvajući svog voljenog vođu.“
Nova vlast, Demokratska opozicija Srbije, predvođena premijerom Zoranom Đinđićem, na neizvesno i veoma rizično hapšenje Slobodana Miloševića odlučila se nedugo nakon formiranja nove vlade i samo šest meseci posle 5. oktobra. Takođe, početak aprila bio je bitan i zbog toga što su baš tada Sjedinjene Američke Države trebale da odluče o nastavku finansijske pomoći SR Jugoslaviji. Kako je do samog hapšenja Miloševića veliki deo kadrova u policiji i vojsci ostao isti kao za vreme njegovog režima, ispostavilo se da su bivšem predsedniku SRJ podršku u odbrani pružili pojedinci iz Vojske Jugoslavije, posebno iz Gardijske brigade, koji su sprečavali policiju da ga uhapsi. Zoran Đinđić tada je rekao:
„To je jedan incident koji remeti odnose između republičkih i saveznih organa i mi se nadamo da će to biti vrlo brzo dovedeno ponovo u red.“
Da je situacija veoma ozbiljna i daleko od potpune kontrole, bilo je jasno kada se tog dana sastao državni vrh i kada je vlast pozvala sve naoružane civile u okruženju bivšeg jugoslovenskog predsednika da odmah polože oružje. Vojislav Koštunica, predsednik Jugoslavije, izjavio je da je postignuta puna suglasnost povodom krize oko hapšenja Slobodana Miloševića:
„Ko puca na policiju, mora biti priveden pravdi. Ko je pozvan pred istražnog sudiju, mora se odazvati tom pozivu.“
Te večeri, policija je zatvorila sve prilaze Dedinju, gde se Milošević zabarikadirao sa svojim obezbeđenjem. Nakon dužih pregovora, u Miloševićevoj vili, koje je vodio funkcioner DOS-a Čedomir Jovanović, bivši predsednik SRJ je uhapšen nakon odluke da se preda 1. aprila ujutro, oko 4:30, i prebačen u Centralni zatvor, pod optužbom za zloupotrebu službenog položaja. Čedomir Jovanović:
„Država je bila odlučna po pitanju privođenja Slobodana Miloševića istražnim organima i to je i njemu samom postalo jasno.“
Kasnije, u obraćanju javnosti nakon hapšenja, policijski general Sreten Lukić saopštio je da je u rezidenciji pronađena velika količina naoružanja, kao i da je sam Milošević bio naoružan i da je tvrdio da se neće živ predati:
„On je pokazivao pištolj sa 25 metaka, kalibra devet milimetara, marke Sig Sauer.“
Tokom operacije hapšenja, ministar policije Dušan Mihajlović saopštio je i sledeće:
„Ovo ministarstvo ne hapsi Miloševića radi isporuke Međunarodnom krivičnom sudu, već radi predaje istražnom sudiji zbog krivične prijave za krivična dela po domaćem zakonodavstvu.“
Dvadeset i osmog juna, službenik Vlade Srbije Nemanja Kolesar saopštio je:
„Ovom prilikom bih hteo da vas obavestim da je bivši predsednik Savezne Republike Jugoslavije Slobodan Milošević predat organima Međunarodnog tribunala u Hagu. Toliko“
Miloševićeve pristalice najviše su se bavile svojim vođom nakon hapšenja kada su i organizovale mitinge podrške:
Slobodane, samo reci, letećemo kao meci…
* * * * *
Haško tužilaštvo objavljuje 27. maja 1999. godine optužnicu protiv Miloševića i još četvorice najviših jugoslavenskih i srbijanskih zvaničnika za zločine protiv čovječnosti počinjene na Kosovu. Ovom optužnicom Milošević je postao prvi predsjednik koji je u trenutku podizanja optužnice aktivno vršio tu dužnost.
Uhapšen je 31. marta 2001. godine, pod optužbom da je zloupotrijebio službeni položaj. Milošević je predat Hagu i u holandski pritvor stigao je u ranim jutarnjim satima, 29. juna.
Devetog oktobra 2001. godine, Haško tužilaštvo objavljuje da je Milošević optužen i za zločine protiv čovječnosti u Hrvatskoj.
Podsjećamo na dio optužnice:
"Bivši jugoslovenski predsjednik, Slobodan Milošević, optužen je po osnovi zapovjedne i lične odgovornosti za zločine počinjene raealizacijom plana prisilnog izgona većine hrvatskog i drugog nesrpskog stanovništva sa oko trećine teritorija Republike Hrvatske tokom 1991. i 1992. godine, sa ciljem pripajanja tih teritorija novoj državi pod srpskom dominacijom. Optužnica tereti Miloševića za zločine protiv čovječnosti, teške povrede Ženevskih konvencija iz 1949. godine i kršenja zakona i običaja rata."
Decembra 2001. godine Haško tužilaštvo objavljuje i treću, najtežu optužnicu protiv Miloševića, koja ga tereti za genocid u Bosni i Hercegovini. Na početku suđenja, marta 2002. godine, Milošević odbacuje optužnice:
"…jer žrtvu proglašava za krivca da bi zaštitila stvarne krivce za zločine nad Jugoslavijom. Apsurdno je optužiti Srbiju i Srbe za oružanu secesiju Hrvatske, koja je izazvala građanski rat, sukobe i patnje civilnog stanovništva. Optužnica je demantovala pokojnog hrvatskog šefa, Franju Tuđmana, koji je u svojoj poruci hrvatskom narodu rekao..."
"Gospodine Miloševiću, jasno smo Vam objasnili kakva je situacija. Ovo nije vrijeme za govore, nego je vrijeme da se izjasnite o krivici. Vi to niste učinili i vaš propust da to učinite znači da će Međunarodni sud, u vaše ime, u zapisnik unijeti da se niste izjasnili o krivici pozitivno, da ste se izjasnili da niste krivi i to po svim točkama."
Milošević je negirao i legitimnost Haškog Tribunala:
"Ne podnosim nikakve podnoske ovom sudu zbog toga što ne priznajem ovaj sud. Ako vi ono što kažem za ovaj mikrofon smatrate podnoskom, to je vaša stvar."
Na primjedbe amicus cirie na nelegalnost suđenja Miloševiću, glavna tužiteljica, Karla del Ponte, ovako je odgovorila:
"Gospodine predsjedavajući, doveli smo pred lice pravde gospodina Slobodana Miloševića, bivšeg šefa države. Kažete da to ne možete napraviti jer je bio šef države. Ne želi se shvatiti da je međunarodna zajednica osnovala ovaj sud upravo zbog toga da se izvedu pred lice pravde oni za koje se smatralo da su nedodirljivi, a to su šefovi država. Kada se radi o zločinu genocida, ne može biti nikoga tko bi ostao nekažnjen. "
Slobodan Milošević je umro dvije sedmice nakon što je Haški sud odbio njegov zahtjev da mu se odobri privremeno puštanje iz pritvora radi liječenja u Medicinskom centru Bakuljev, u Moskvi. Na sudskim sjednicama, koje su održane u međuvremenu, žalio se sucima da se loše osjeća, da mu "tutnji u glavi" i da s velikim naporima sudjeluje u postupku.
Miloševiću je ranije dijagnosticirana hronična hipertenzija (visoki krvni pritisak) i hipertrofija lijeve srčane pretkomore, te je u haškom pritvoru bio pod terapijom. Zbog njegovih srčanih tegoba, gripe ili iscrpljenosti, suđenje u četiri godine trajanja prekidano je dvadesetak puta, a od jeseni 2003. godine, na preporuku kardiologa, odvijalo se u režimu od tri radna dana sedmično, uz četiri dana odmora.
Posljednji prekid zbog zdravstvenih tegoba Miloševiću je odobren u decembru 2005. godine, u trajanju od šest sedmica, na preporuku kardiologa iz Holandije i Belgije koji su bili zaduženi za praćenje njegovog zdravstvenog stanja. U trenutku smrti, u toku je bilo izvođenje dokaza obrane protiv dijela optužnice kojodnosila na a se Hrvatsku. Milošević je kao svog idućeg svjedoka, u utorak 14. marta, trebao izvesti bivšeg crnogorskog predsjednika Momira Bulatovića.
* * * * *
Sasvim je izvesno da će Srpska radikalna stranka pokušati da iskoristi smrt Slobodana Miloševića za sticanje političkih poena, dok je Socijalistička partija Srbije već saopštila da je on ubijen u Hagu, kaže nekadašnji potpredsednik vlade Srbije, Žarko Korač, i naglašava da u javnosti treba očekivati talas antizapadne retorike:
"Pod vidom optužbe na račun Haškog suda pojačaće se antizapadno raspoloženje i u jednom relativno kratkom vremenu verovatno će od toga profitirati antidemokratske i antizapadne stranke. To je jedna realnost do koje će doći bar u jednom kratkom vremenskom periodu u Srbiji. Sasvim je drugo pitanje da li će tako biti za nekoliko meseci."
Za zamenika predsednika Srpske radikalne stranke, Tomislava Nikolića, smrt Slobodana Miloševića je povod da se postavi pitanje da li je saradnja sa Tribunalom i izručenja optuženika Hagu opravdana:
"Tu je još mnogo pitanja, pitanje ostalih tragičnih smrti u Haškom tribunalu, pitanje saradnje sa Haškim tribunalom po svaku cenu, na čemu insistiraju vlada i predsednik Srbije. Mislim da je ovo veliki ispit za Srbiju. Da li iko od državnog rukovodstva sme da zapita kako to da u Hagu umiru oni koji su, ili već svedočili u korist optužbe, ili oni protiv kojih nema dokaza i koji bi trebali da se brane. Zabrinut sam za sudbinu ostalih pritvorenika u Haškom tribunalu. Pozvaću članove Srpske radikalne stranke, ukoliko sahrana bude u Srbiji, da prisustvuju sahrani."
U Miloševićevoj Socijalističkoj partiji Srbije, isključivog krivca za njegovu smrt vide u Haškom tribunalu. Visoki funkcioner Socijalista, Milorad Vučelič:
"Oni su ga ubili. Da to ne bi bilo moje preterivanje, znamo da je tražio nazor lekara, koji postoje već godinu i po dana u Haškom tribunalu, da se leči u Rusiji. Veće Haškog tribunala je odbilo njegovo lečenje i time likvidiralo Slobodana Miloševića."
Preuranjeno je govoriti bez detaljnih lekarskih analiza da li je Milošević u Haškom tribunalu imao adekvatnu medicinsku negu, smatra savetnik predsednika Srbija za saradnju sa Tribunalom, Jovan Simić, i dodaje:
"U Tribunalu sada imaju jednu vrstu problema jer je tamo nega na niskim granama. O tome sam pričao. To nije stvar da li je Tribunal protiv nekoga, nego u celoj Holandiji lekarska nega na državnom nivou nije bog zna kakva. S druge strane, mislim da će naši organi tražiti i preduzeti određene korake da utvrde okolnosti i tretman koji je imao Milošević. Postoje špekulacije da namerno nije uzimao lekove. Treba sprovesti neku mini istragu da bi se te špekulacije svele na najmanji mogući nivo."
Miloševićeva smrt u datim okolnostima, prema mišljenju političkog analitičara Zorana Stoiljkovića, izazvaće dvojake posljedice:
"Jedna je dalji pad rejtinga i pitanje opravdanosti saradnje sa Haškim tribunalom. Teško će to bilo ko moći braniti argumentima nepristranosti, pogotovo što istovremeno dajete dozvolu onima koje ste pustili na slobodu da se bave politikom. Naravno, to će u nekoj tradiciji srpskog naroda napraviti mučenika od Miloševića i izazvati izvesne simpatije prema njemu i onih koji su bili njegovi politički protivnici, a da ne govorim o tome da će to pomoći rejtingu snaga i stranaka njegovog režima i otežati manevarski prostor i postupak normalizacije i stabilizacije na ovom tlu."
S druge strane, Žarko Korač naglašava da se smrću Slobodana Miloševića završava jedna politička epoha koja je za posledicu imala katastrofalne rezultate i tragediju ogromnih razmera:
"Nesumnjivo je da je Milošević glavni arhitekta jednog političkog programa koji je doveo do smrti ogromnog broja ljudi, do jedne destrukcije i razaranja, ali i do potpunog poraza te politike na samom kraju. U reakcijama u Srbiji u ovom trenutku primećuje se jedno sveopšte licemerje i jedan pokušaj da se cela ta priča pretvori u pitanje njegovog zdravlja, adekvatnog ili neadekvatnog lečenja. Ponovo se izbegava da se odgovori na pitanje zašto je on uopšte bio u Hagu i šta sadrži njegova optužnica. Ta vrsta bežanja od prave prirode pitanja koji se postavljaju u ovom trenutku, potpuna je karakteristika političkog života u Srbiji, ne samo stranaka vodeće koalicije, nego i vodećih opozicionih stranaka."
Smrt Slobodana Miloševića je loš ishod, ne samo za proces u Haškom tribunalu, već i za ono što će se dešavati u Srbiji, ocenila je predsednica Helsinškog odbora za ljudska prava, Sonja Biserko:
"Smatram da je za Srbiju loše što taj proces nije doveden do kraja i što ta presuda nije stavila tačku na jednu politiku koja opterećuje Srbiju već dvadeset godina. Pošto nije bilo pravog ishoda, mislim da će to loše odjeknuti u Srbiji jer će se time manipulisati i okrivljavati Hag za njegovu smrt. Istovremeno, biće zadovoljni što presuda neće biti donesena, obzirom da je on umro pre nego što je proces završen."
Na posletku, u vladajućoj Demokratskoj stranci Srbije rekli su nam da će se povodom smrti Slobodana Miloševića javnosti obratiti saopštenjem.
* * * * *
Bez obzira na odnos prema politici Slobodana Miloševića, u Crnoj Gori postavljaju pitanje da li je Milošević u Hagu imao adekvatno liječenje.
Izražavajući žaljenje zbog smrti Slobodana Miloševića, bivši predsjednik Predsjedništva SFRJ, Branko Kostić, koji je među posljednjima svjedočio u njegovu korist, izjavio je da je ranije ukazivao na mogućnost da Milošević neće doživjeti kraj suđenja u Hagu:
"Ja sam u krugu mojih najužih prijatelja dosta davno već saopštavao da je po mom mišljenju gospodin Milošević osuđen prije nego što je pošao u Hag i da neće dočekati kraj suđenja. U Hagu nisam svjedočio da branim Miloševića, nego sam svjedočio da sudskom Vijeću, koje o tome treba da odluči, pomognem da sazna istinu. Rekao sam punu istinu, iako ona, očigledno, u ovom trenutku neće mnogo pomoći, ali će mnogo pomoći nekim budućim generacijama."
Bez obzira na pripadnost stranci i odnosu prema politici Slobodana Miloševića, funkcioneri političkih partija u Crnoj Gori otvaraju pitanje adekvatnog liječena Slobodana Miloševića u Haškom tribunalu. Visoki funkcioner Demokratske partije socijalista, Miodrag Vuković:
"Veliko je pitanje zbog čega je čovjek koji je bio dokazano bolestan i koji je tražio od Tribunala bolji i adekvatniji medicinski tretman bio uskraćen za isti. Zbog čega oni kojima se obraćao nisu povjerovali jednoj velikoj državi kao što je Rusija da će poslije tretmana, koji je Rusija obezbjedila Miloševiću, isti biti ponovo dostupan Haškom tribunalu?"
U najjačoj opozicionoj Socijalističkoj narodnoj partiji, ocjenjuju da je za međunarodne integracije ovog prostora bilo značajno da se suđenje Slobodanu Miloševiću završi presudom, dok na ovaj način, prema riječima portparola Miomira Vojinovića, suđenje ostaje nezavršeno:
"To je činjenica koja će ostaviti određene posljedice na političke odnose u Srbiji, ali i na našim prostorima. U trenutku kada Evropska unija zahtijeva od naše zemlje potpunu i bezuslovnu saradnju sa Haškim tribunalom, izvjesno je da će politička javnost posebno reagovati, ne samo prema Haškom tužilaštvu, već i prema samom Tribunalu."
I predsjednik opozicione Narodne stranke, Predrag Popović, ukazuje da će smrt Slobodana Miloševića biti mrlja Haškog tribunala:
"Način na koji je izručen Haškom tribunalu, a naročito odluka Haškog tribunala da mu ne dozvoli liječenje, ostaće trajna mrlja na obrazu onih koji su takvu odluku donijeli. Kao čovjeka, žao mi ga je."
Povodom smrti Slobodana Miloševića reagovale su i druge stranke u Crnoj Gori, među kojima i Srpska narodna stranka, koja je ocijenila da zbog toga neko iz Haškog tribunala treba da odgovara.
Saopštenjem se oglasilo i Udruženje boraca ratova od devedesete godine koje je saopštilo da je Haški tribunal "ubio Slobodana Miloševića."
* * * * *
Smrt bivšeg jugoslovenskog predsjednika, Slobodana Miloševića, u političkoj javnosti Bosne i Hercegovine izazvala je različite reakcije.
Predsjedavajući Predsjedništva Bosne i Hercegovine, Sulejman Tihić, rekao je da će Milošević ostati zapamćen kao negativna istorijska ličnost, najodgovornija za krvavi raspad jugoslovenske zajednice i stradanja kroz koja su prošli njeni narodi, uključujući i srpski. Ističući da je Miloševićevom smrću otišla sa scene jedna osporavana, kuđena i hvaljena istorijska ličnost, predsjednik Republike Srpske, Dragan Čavić, rekao je da će ovaj događaj ostaviti posljedice na ostale sudske procese pred Tribunalom. Čavić je dodao da je to četvrta smrt Srba u Tribunalu, što, prema njegovom mišljenju, zahtjeva utvrđivanje okolnosti pod kojima je umro. Tarik Sadović, iz Stranke demokratske akcije, smatra da Miloševićeva smrt neće uticati na dalje postupke pred Tribunalom, uključujući i tužbu Bosne i Hercegovine protiv Srbije i Crne Gore:
"Haški tribunal ne može nazad. Prema tome, smrt jednog od glavnih optuženika ne bi smjela i ne bi trebala da utiče da se pred lice pravde dovedu i druga dvojica saučesnika u tom zločinačkom poduhvatu. U tom smislu prognoziram da smrt gospodina Miloševića ni na koji način neće utjecati na nastavak potrage za Mladićem i Karadžićem."
Potpredsjednik Stranke nezavisnih socijaldemokrata, Krstan Simić, smatra da će Miloševićeva smrt sigurno uticati na tok postupka tužbe Bosne i Hercegovine protiv Srbije i Crne Gore:
"Mislim da je tužilačka strana u sporu polagala velike nade da će Milošević biti osuđen za zločine koji su se dogodili u Bosni i Hercegovini tokom ovog rata. Ključni gubitak i za Tužilaštvo i za tu tužbu jeste činjenica što nema ni jednog ozbiljnog pravnog analitičara koji nije zaključio da nakon izlaganja slučaja Tužilaštvo nije uspjelo dokazati genocid."
Zbog odnosa Tribunala prema Miloševićevom liječenju, Simić smatra da srpski nacionalistički krugovi mogu iskoristiti njegovu smrt kako bi ga prikazali kao žrtvu međunarodne zavjere, a Tribunal kao antisrpski. Mišo Relota, iz Hrvatske demokratske zajednice Bosne i Hercegovine, kaže da će Tribunal nesmetano nastaviti rad nakon Miloševićeve smrti jer ima još otvorenih procesa, pogotovo onih u vezi s optužbama koje su teretile bivšeg predsjednika Jugoslavije:
"Svi oni koji su očekivali da će naći neko zadovoljstvo u presudi gospodinu Miloševiću, za kojeg se smatra da je bio idejni provoditelj i sinonim za velikosrpske ambicije u posljednjem desetljeću XX vijeka na prostorima bivše Jugoslavije, ostaće razočarani, pogotovo obitelji žrtava i svi oni koji su neposredno pogođeni tim pokušajem ostvarenja velikosrpskih ambicija i stvaranja velike Srbije."
S druge strane, Stanko Pivašević iz Srpske demokratske stranke, kaže da Miloševićeva smrt utiče na kredibilitet Suda u Hagu:
"Mislim da će smrt Slobodana Miloševića izazvati mnogobrojne reakcije i da će Tribunal izgubiti mnogo od onog kredibiliteta koji je imao."
"Sigurno je da je imao šta ispričati kako bi smo mogli noviju povijest staviti u okvir istine", rekao je povodom Miloševićeve smrti član Predsjedništva Bosne i Hercegovine, Ivo Miro Jović.
* * * * *
U Hrvatskoj ne žale za Miloševićem, ali žale što nije dočekao konačnu sudsku presudu. U medijskim se osvrtima Miloševićeva politika naziva zločinačkom, agresivnom i pogubnom za sve prostore bivše Jugoslavije, čije posljedice će se dugo osjećati, kako u Hrvatskoj, tako u Bosni i Hercegovini i na Kosovu, ali, naglašavaju, najduže u samoj Srbiji. Svi dovode u sumnju i adekvatnu zdravstvenu brigu Haškog tribunala o zatvorenicima.
O smrti Slobodana Miloševića većina hrvatskih medija izvijestila je u izvanrednim vijestima. U prvoj reakciji hrvatski predsjednik Stjepan Mesić izrazio je žaljenje što bivši srbijanski predsjednik nije doživio završetak procesa i dobio zasluženu kaznu. Slično je izjavio i predsjednik najveće oporbene stranke, Ivica Račan:
"Žao mi je što je Milošević umro jer će se prekinuti suđenje Miloševiću u Hagu pred Sudom za ratne zločine, najveće nakon suđenja za zločine u Nimbergu. Milošević je kriv zbog toliko mnogo ubojstava, zbog toliko mnogo mrtvih i stradalih ljudi na ovom našem području, da je suđenje zaslužio. Eto i zato mi je žao."
Predsjednik Hrvatske stranke prava, Anto Đapić, procjenjuje da će ovakvom Miloševićevom smrću ojačati velikosrpski ideolozi i politika:
"Na ovakav način ćemo biti uskraćeni za jednu vrlo jasnu i pravnu osudu velikog zločina koji je on kreirao, koji je on provodio i za koji snosi punu odgovornost. Ovi ostali provoditelji te politike su iza njega, u odnosu na njega su druga liga, ne ovisno da li se radi o Mladiću ili Karadžiću. Nisam baš najsretniji upravo iz činjenice što ćemo biti mi Hrvati uskraćeni za jednu jasnu osudu koja bi dosudila njegovu zločinačku politiku."
IDS-ov saborski zastupnik, Damir Kajin:
"Tvorac svih zla na ovim balkanskim prostorima nije dočekao presudu. Činjenica da je život na jedan takav način ostavio u Hagu, otvara i pitanje na koji način ta ustanova skrbi o zdravstvenom stanju zatvorenika, bez obzira što su oni činili zlo milionima. Hag i međunarodna zajednica moraju skrbiti i o njihovom zdravlju."
Saborski zastupnik i potpredsjednik Samostalne demokratske srpske stranke, doktor Milorad Pupovac:
"Smrt u haškom pritvoru za Miloševića bi mogla doći kao neka vrsta spasenja od suočavanju sa odgovornošću za politiku koja je dobar dio prostora bivše Jugoslavije zavila u crno i ostavila posljedice koje ćemo morati otklanjati još desetljećima. Možda će i neki pojedinci, kako u Hrvatskoj, tako i u drugim dijelovima bivše Jugoslavije, to također doživjeti kao olakšanje jer mrtva usta ne govore. Nakon Babićeve smrti u istom pritvoru, ova smrt otvara pitanje - u kakvim se to uvjetima i na koji način sigurnosno može funkcionirati u tom pritvoru."
I doktor Zdravko Tomac, predsjednik novosnovane hrvatske stranke "Hrvatsko zvono", smatra da Miloševićeva smrt baca tamnu mrlju na sud u Haagu jer mu nije dozvoljeno liječenje. I Tomac je uvjeren da ovakav Miloševićev kraj mnogima odgovara:
"Mislim da njegova smrt jako odgovara Haškom sudu i političkim strukturama koje stoje iza toga suda jer se taj sud dosta zapetljao u procesu protiv Miloševića. To ne odgovara Hrvatskoj jer će sada u centar pažnje biti procesi suđenja hrvatskim generalima. Obzirom da će o tome pisati svaki dan, da su optužnice po prilici iste kao što su bile protiv Miloševića, a njega više nema, onda će se još više gurati u prvi plan jedna povijesna krivotvorina da je Hrvatska bila agresor, da je Hrvatska kriva, ili u najamnu ruku da se krivnja izjednačuje."
Žarko Puhovski, profesor političke filozofije na zagrebačkom Sveučilištu i predsjednik Hrvatskog helsinškog odbora: "Po mom sudu, smrt Slobodana Miloševića je loša vijest jer je svaka smrt loša vijest. Njegova smrt pobuđuje ozbiljne sumnje u funkcioniranje haškog pravosudnog sustava, obzirom da je to već četvrta smrt među pedesetak pritvorenika haškog zatvora. Loše je i to što kriminalni master-mind jednog rata, koji je ostavio preko 100 tisuća žrtava i ogromna materijalna razaranja, ostaje neosuđen, formalno nevin. Njegov će sprovod, možda i država organizirati, jer je formalno umro nevin, a to će izazvati velike poteškoće u već inače teško načetoj situaciji koja vlada i u političkom i u društvenom smislu u Srbiji."
Zabilježili smo nekoliko prvih reakcija u Kninu. Evo nekih mišljenja građana hrvatske i srpske nacionalnosti:
"Jedino mi je žao što nije dočekao presudu Haškog suda koja bi ga i zvanično proglasila krivcem za događaje u bivšoj Jugoslaviji. Žao mi je svih žrtava koje je on prouzročio. Ljudski je opraštati, ali sumnjam da mu bilo tko može oprosti."
"Ne znam šta je bolje - da je dočekao presudu pa da odgovara za ono što je napravio, ili da se to na ovakav način završi. Njegovu odgovornost ovo ne umanjuje. Mislim da će se sada u njegovom procesu i procesu njegovih istomišljenika sigurno stvari mijenjati, koliko god to mnogi neće htjeti priznati."
"Šteta što nije završio sudski postupak. Mislim da njegova smrt nikoga nije pogodila."
Goran Mikuličić, odvjetnik sa haškim iskustvom i predsjednik Hrvatskog pravnog centra: "Smrću Slobodana Miloševića, postupak koje je haško Tužiteljstvo vodilo protiv njega, mora se obustaviti. Svi dokazi u tom postupku koji su izvedeni mogu se bez daljnjega koristiti u nekim drugim postupcima, a pri tome imam u vidu eventualne postupke protiv Mladića, Karadžića i slično. S druge strane, dokazi Tužiteljstva koji su išli protiv Miloševića, po svojoj definiciji predstavljaju dokaze obrane u postupcima protiv hrvatskih generala Gotovine, Markača i Čermaka, naravno uz određenu valorizaciju i uz određenu digresiju u odnosu na elemente koje je Tužiteljstvo upotrijebilo. Haški sud se našao u jednoj čudnoj situaciji. Formiran je radi toga da sudi i procesuira vrhovne osobe koje su doprinijele događanjima na prostoru bivše Jugoslavije, a od tih osoba sada se suočavamo sa činjenicom da su važni i glavni igrači preminuli: Slobodan Milošević, Alija Izetbegović i naš bivši predsjednik, generala Tuđmana."
Nikola Barić, historičar, autor prve monografije "Srpska pobuna u Hrvatskoj 1990. – 1995. godine", koja je nagrađena kao najbolji non-fiction u Hrvatskoj u prošloj godini: "Upravo sam čuo neke komentare na radiju koji kažu – Evo jedna lijepa vijest, umro je Slobodan Milošević. Mislim da sam sada, nakon svega što se dogodilo, potpuno ravnodušan. Svu tu štetu ni njegova smrt, život ili presuda teško sada da mogu popraviti. Imao je vrlo bitnu ulogu u pokretanju srpskog nacionalnog pokreta krajem osamdesetih, koje se početkom devedesetih prelilo u stvaranje Republike Srpske Krajine na hrvatskom teritoriju i koja je imala teških posljedica za Hrvatsku. Mislio je 1990., 1991. i 1992. godine da može silom stvoriti srpske republike u Bosni i Hrvatskoj, a onda, kada dolazi do sankcija, polako odustaje od tih ciljeva, a vodstva u prekodrinskim srpskim republikama su i dalje radikalnija od njega."
* * * * *
Na Kosovu se smrt bivseg srpskog predsednika ocenjuje kao smrt jednog od najvecih neprijatelja albanskog naroda. U izjavi premijera Kosova Agima Cekua istice se da medjunarodna pravda nije zadovoljena a Milosevica nije stigla zasluzena kazna.
Smrt diktatora Slobodana Milosevica je onemogucila da se on suoci sa pravdom i bude kaznjen za ratne zlocine i genocid na Kosovu, u Bosni i Hrvatskoj, navodi se u izjavi premijera Kosova Agima Cekua povodom smrti Milosevica. Ceku je izrazio uverenje da ce pravda ipak biti zadovoljena i da ce politika koju je Milosevic kreirao i vodio dobiti zasluzenu kaznu.
Sa pravdom se moraju suociti i ostali odgovorni za masakre na tetiroriji bivse Jugoslavije, Ratko Mladic i Radovan Karadzic?, navodi se u izjavi Cekua i dodaje kako se Srbiji sada pruza sansa da izgradi demokratsku buducnost i da ponovo uspostavi odnose sa susedenim zemljama.
Da bi citav proces bio konsktruktiva n i dugorocan, sadasnja politicka klasa u Srbiji treba da zauzme kriticki stav prema konfliktnoj proslosti, koja je proizvela ratove na prostoru bivse Jugoslavije?, zakljucuje se u izjavi kosovskog premijera.
Potpredsednik Demokratske partije Kosova i strucnjak za medjunarodno pravo, Hajredin Kuci, kaze za Radio Sloboda Evropa da je umro jedan od najvecih neprijatelja albanskog naroda, te da Milosevicevom smrcu nije zadovoljena medjunarodna pravda:
Bilo cija smrt je za zaljenje, pa tako i Miloseviceva, koji je mozda jedan od najvecih neprijatelja albanskog naroda. Ali u politickom smislu njegova smrt dolazi u trenutku kada je postojala sporost u sprovodjenju medjunarodnog pravosudja i svako ko se zalaze za mir i pravdu zeleo je da se to sudjenje zavrsi, da se potvrde dela genocida, zlocin protiv covecnosti nad drugim narodima, rekao je Kuci.
Baton Hadziu, politicki analiticar, koji je bio svedok tuzilastva u sudjenju Milosevicu, kaze za nas radio da je za zaljenje to sto bivseg srpskog lidera nije sigla zasluzena kazna:
Covek koji je sprovodio ubilacku i genocidalnu strategiju u Bosni, Hrvatskoj i na Kosovu, te strategiju pritiska u Srbiji umro je prirodnom smrcu sto je za zaljenje, on je trebao da umre drugacije, da dozivi ono sto je on sam naredjivao da se uradi. Zao mi je coveka ali drago mi je sto je umro covek koji je ostavio tragove ubistava i genocida 20. veka, izjavio je Baton Hadziu.
Jedan od lidera kosovskih Srba Randjel Nojkic izjavio je kako mu je zao sto je bivsi predsednik Srbije i SR Jugoslav ije Slobodan Milosevic preminuo ne docekavsi da pred sudom odgovara:
U ovom trenutku ostaje crna mrlja na Haski tribunal, ali i ceo proces i ostavlja se mesto za spekulacije o njegovoh odgovornosti. Ova situacija nije prijatna ni za Hasski tribunal niti za sve one koji se bore za pravdu i odgovornost svih onih koji su na izvestan nacin ucestvovali ili pocinili ratne zlocine.
Prema recima Hajredina Kucija u cilju buducih politickih kretanja najvaznije je da Srbi shvate da su u vreme Miloseviceve vladavine pocinjeni zlocini nad drugim narodima:
Sudska odluka je mogla pozitivno da utice na srpski narod i vladu, koji su u odredjeno vreme pocinili zlocine nad drugima i da to bude lekcija koja se ne sme ponoviti, kazao je Kuci isticuci kako je do sada dokazano da su potezi vlade Srbije u vreme vladavine Milosevica bili inkriminisani, sto je zaustavila medjunarodna zajednica.
* * * * *
Ruski analitičar Sergej Romanenko smatra da se smrt Slobodana Miloševića neće bitno utjecati na prilike u Srbiji i regiji.
„Možda će zvučati paradoksalno, ali ja ne bih rekao da će Miloševićeva smrt imati velikog utjecaja na situaciju u Srbiji i čitavoj regiji. Zašto? Naprosto zato što se Miloševićevo doba završilo onda kada je bio izručen Haškom tribunalu, i tada se srpska politička klasa s tim smirila. Ona je već, vjerojatno, bila umorna od blokade, izolacije i neprijateljstva. Kada bi Milošević imao širu podršku u političkoj klasi, u narodu, u vojsci, onakvu kakvu je imao početkom devedesetih godina, nikada ne bi izgubio svoj položaj 2000. godine. Naprosto se pretvorio u veliku prepreku srpskoj političkoj klasi, jer nije riješio nijedan suštinski problem srpske politike, srpske države, ni srpskog društva, već samo stvarao nove.“
Sergeja Romanenka smo pitali da li na bilo koji način Miloševićeva smrt u ćeliji Haškog suda može utjecati na odnose u međunarodnoj zajednici, s obzirom da je Rusija dala Haškom tribunalu garancije za liječenje Miloševića u Moskvi:
„To nije u interesu Rusije. Možda će zvučati malo cinično, ali u svakom slučaju možete pretpostaviti što bi bilo kad bi Milošević preminuo u Moskvi. Onda bi Moskva snosila čitavu odgovornost za njegovu smrt. Osim toga, tokom rata, nakon završetka rata i kada je Milošević već bio u Hagu, određeni dio ruske političke klase je pokušavao iskoristiti Miloševića kao takozvanog prijatelja ili saveznika Rusije, a ustvari on nije bio niti prijatelj, niti saveznik Rusije. I sada oni pokušavaju iskoristiti njegovu smrt, međutim mislim da u tome neće uspjeti.“
U Rusiji se, osim Miloševićevog brata, po svemu sudeći, nalazi i veći dio njegove obitelji. Mogu li oni stvarati dodatne tenzije?
„Da, nažalost mogu. Što se tiče gospodina Borislava Miloševića, znam da je u Moskvi, stalno je prisutan u medijima. A što se tiče supruge i sina, ne znam da li su u Rusiji, o tome nemam nikakve informacije. Ovi ljudi i neki drugi koji su, vjerojatno, imali neke veze sa Miloševićevim režimom, mogu pokušavati koristiti priliku i dalje raditi na pogoršavanju rusko-srpskih odnosa, međutim ja mislim da je to u potpunoj suprotnosti sa stvarnim ruskim interesima.“
* * * * *
Na vijesti o smrti Slobodana Milosevica prva se sluzbeno oglasila austrijska ministrica vanjskih poslova Ursula Plassnik, u ime Evropske unije kojom njena zemlja trenutno predsjedava:
"Smrt bilo kojeg ljudskog bica uvijek je tuzan trenutak. Politicki, za regiju i posebno za vlasti u Beogradu, smrt Slobodana Milosevica ne uklanja niti mijenja potrebu da se Srbija i Crna Gora suoce sa svojom nedavnom prosloscu ciji je on bio vazan dio. Upravo to ce biti jedan od najvecih izazova za postizanja najvaznijeg cilja za cijelu regiju – uspostave trajnog mira i pomirenja", izjavila je na neformalnom sastanku sefova diplomacija Evropske unije u Salzburgu, austrijska ministrica Ursula Plassnik.
Evropska perspektiva Zapadnog Balkana bila je jedna od tema tog skupa, a smrt Slobodana Milosevica prilika je za Srbiju da pojaca proces evropske integracije, porucio je britanski ministar vanjskih poslova Jack Straw:
"Ono sto ocekujemo od Srbije je da nastavi, ali brzim korakom, put dogovorenom stazom ka Evropskoj unija koja jedina moze osigurati njenu buducnost. O tome smo danas razgovarali i ovdje. Spremni smo pomoci vladi i narodu Srbije, no oni si moraju pomoci i sami. To ukljucuje povecanu suradnju s Haskim tribunalom kako bi se osiguralo da preostali odbjegli optuzenici budu izruceni u Hag," izjavio je britanski ministar vanjskih poslova Jack Straw.
Svoj sud o Slobodanu Milosevicu danas su izrekli i mnogi evropski duznosnici, medju njima i francuski ministar vanjskih poslova Phillipe Dust-Blasi:
"Smrcu Slobodana Milosevica, sa scene je otisao jedan od glavnih, ako ne i glavni akter balkanskih ratova s kraja 20. stoljeca. Zelio bih se u ovom trenutku prisjetiti svih onih desetaka hiljada, muskaraca, zena i djece, koji su toliko propatili od posljedica etnickog ciscenja koje je Milosevic zamislio i planirao", izjavio je francuski ministar vanjskih poslova Phillipe Dust-Blasi cija ocjena definira stav jedne od dviju nepomirljivo suprotstavljenih strana kada je o Milosevicu rijec. Njegova jutosnja smrt tu ce razmjenu argumenata i protuargumenata o njegovoj ulozi uciniti vjecitom i nikad razrijesenom, kaze Tim Judah, strucnjak za Balkan i autor knjige Srbi:Povijesti, mit i razaranje Jugoslavije:
"Mislim da je velika tragedija sto je Slobodan Milosevic umro prije okoncanja procesa pred Haskim tribunalom. Sada ce ga jedna strana moci opisivati kao nevinu zrtvu, kojoj nijedan sud nikad nije dokazao odgovornost za zlocine, dok ce se druga strana osjecati prevarenom i uskracenom za pravdu jer je taj covjek bio oputuzen za zlocin genocida. Sudjenje ce ostati nedovrseno i presuda nikada nece biti izrecena," kaze Tim Judah.
Kako bi se Miloseviceva smrt mogla odraziti na razvoj politickih prilika u Srbiji i regiji, iducih ce dana vjerovatno biti top-tema medju brojnim strucnjacima, ekspertima i analiticarima za Balkan. Cinjenica da je donedavno obavljao vrlo vaznu duznost u regiji, onu visokog medjunarodnog predstavnika u BiH, Paddyu Ashdonwnu daje za pravo da predvidi moguci tok dogadjaja:
"Po meni, nakon Miloseviceve smrti moglo bi uslijediti razdoblje nestabilnosti zbog pokusaja njegovih politickih sljedbenika da se vrate na vlast u Beogradu. Takav razvoj prilika nece ici u prilog pregovorima o sporazumnom rjesenju pitanja Kosova, ali ne vjerujem ni da ce dugo trajati, niti da ce dugorocno omesti napredak balkanskih zemlja, prije svega Srbije i Crne Gore i Bosne i Hercegovine, ka Evropskoj uniji", izjavio je Paddy Ashdown.
* * * * *
Edgar ČEN: iz Koalicije za međunarodnu pravdu sa sedištem u Njujorku kaže za Radio Slobodna Evropa da je Haški Tribunal bio zapravo veoma susretljiv prema Miloševiću, mnogo više nego prema drugim optuženicima.
ČEN:: Najvažnija pravna posledica je da neće biti presude, jer kada optuženi umre, onda se čitav proces zaključuje, odnosno prekida. Međutim, tužba Bosne i Hercegovine protiv Srbije i Crne Gore za agresiju i genocid počiva na mnogo dokaza koji su korišćeni na suđenjima protiv konkretnih pojedinaca pre svega Slobodana Miloševića. Istovremeno, neki od dokaza u postupku protiv Miloševića mogu biti korišćeni u drugim slučajevima kao što je Šainović, Ojdanić i Milutinović.
RSE: Da li sama činjenica da nema presude, umanjuje vrednost dokaza,
ČEN: Sudije će procenjivati vrednost svakog dokaza ponaosob. Tačno je da bi presuda potvrdila njihovu vrednost, ali to ne znači da dokazi i bez presude nemaju važnost. Na primer, video zapis zločina nad 6 srebreničkih Bošnjaka koji su izvršili pripadnici Škorpiona, može biti korišćen i u drugim procesima.
RSE: Da li će Miloševićeva smrt otežati utvrđivanje istine i pravde na Balkanu.
ČEN: On je politički najvažniji optuženik, u to nema sumnje, ali on je ipak samo jedna ličnosti, postoji još 162 optuženika protiv kojih se vodi proces. Naravno, njegova smrt je veliki udarac za Haški tribunal, ali suđenja moraju da se nastave.
RSE: Da li će sada jačati resantiman u Srbiji da je Haški sud bio neobjekitvan prema Miloševiću, jer je između ostalog nedavno odbio njegov zahtev da se leči u Moskvi.
ČEN: Sud je bio veoma korektan prema Miloševiću. Nijedan drugi optuženik nije imao mogućnost da mu proces traje samo tri dana u sedmici. Dozvoljeno mu je da se sam brani, iako nije stručan za to, sa svim odlaganjima suđenja zbog njegove bolesti. Mislim da je Tribunal bio veoma velikodušan prema Miloševićui i da nije napravio grešku što mu nije dozvolio leČEN:je u Moskvi. Na kraju krajeva, ruski lekari mogli su da dođu i u Hag da ga leče. Ja sam bio u Hagu, kada je Milošević protestvovao zbog takve odluke. Međutim, kada mu sudija Robinson nije dozvolio da nastavi, on se za trenutak povukao, rekao "dobro" i, mada prililčno uznemiren, nastavio da ispituje svoje svedoke. Ponavljam, Tribunal je bio prilično susretljiv prema njemu, prošele sedmice na primer, nije bilo suđenja, jer je dobio dodatno vreme da se pripremi za ispitivanje sledećeg svedoka Momira Bulatovića.
* * * * *
Eric Gordy, profesor na Klark univerzitetu u Masačusetsu, podseća da će Miloševićeva smrt imati uticaja na proces koji se pred Sudom pravde vodi između BiH i SCG.
GORDI: Mislim da je najnesrećnija posledica to što neće doći do presude, a to znači da će mnogo toga ostati nerešeno. Možda je njegova strategija i bila da produži proces što je više moguće kako ne bi došlo do presude. Sada će spor između Bosne i Hercegovine i Srbije pred Međunarodnim sudom pravde privući mnogo veću pažnju. U svojoj tužbi, Bosna i Hercegovina koristi mnogo širi pojam od zločina - genocid. U slučaju Miloševića, jedino je Srebrenica bila definisana kao genocid, dok bosanska tužba definiše gotovo čitav konflikt kao genocid. Mislim da će pitanje koje je pokrenuo zastupnik Stojanović u odbrani sada biti mnogo aktuelnije, a to je da li je podobnije da se krivica svodi na individualnu odgovornost ili na odgovornost države, pošto izgleda da propada najveći slučaj utvrđivanja individualne odgovornosti.
RSE: Mislite li da će smrt Miloševića otežati poziciju Beograda?
GORDI: Odgovornost države sada će biti pitanje broj jedan.
RSE: Kako će se odraziti Miloševićeva smrt na ostale postupke pred Međunarodnim krivičnim sudom?
GORDI: Ne znam da li će njegova smrt imati bilo kakve posledice, ali mislim da će zatvorska uprava posle samoubistva Babića i posle smrti Miloševića morati da polaže račune o tome kako čuvaju ljude koji su pod njihovom zaštitom. Ostavljaju utisak nebrige. Odluka da ne puste Miloševića u Moskvu, mislim da nije toliko relevantna. Ako je trebao da bude lečen, mogao je da bude lečen i u Holandiji.
RSE: Da li će sada biti još teže doći do Karadžića i Mladića?
GORDI: Mislim da će biti lakše doći do njih jer Milošević više ne može da utiče na bilo kakav način na ljude u regionu.
RSE: Da li će Milošević u srpskoj javnosti ostati upamćen kao žrtva, mučenik, ili s njegovom smrću jedna čitava epoha odlazi u istoriju?
GORDI: Da nema procesa protiv njega, on bi već odavno bio zaboravljen. Neka grupa ljudi će ga verovatno proslaviti kao mučenika, ali i pre nego što je otišao sa vlasti, sve manje je uticao na političku scenu.
